|
 |
|
Tvrdite, glicerol je bolje reći, nego glicerin.
A zašto onda nikada nisam čul glicerol u mojemu životu?
Nije li to isto kao i s kolesterolom tkoji je novu, suverenu i samostalnu Hrvatsku došal iz globalskoga šatromlata i u polupismenim javnim glasilima zamienil kolesterin, kako se govori u hrvatskomu kulturnom okruženyu Europe?
Hrvatski jezik očito se prietvara u nepriepoznatljivi globalski šatromlat, a vi u tomu svesrdno pomažete!
Učenici hrvatskih škola danas govore bolje englezki nego svoj materinski hrvatski jezik!
Ne razumiem izpraznicu tkoja se čuje iz skoro svih usta:
hrvatski puk NIJE U STANJU naučiti novu rieč!
Da, nije u stanju njegovati svoje i prihvatiti hrvatsku rieč, a to je izumiranje i hrvatskoga jezika i hrvatskoga naroda.
|
|
Ime i prezime:
Viktor Arbanas
viktor.arbanas@gmail.com
|
 |
 |
Prema danas važećim pravilima hrvatske kemijske nomenklature, kodificiranima u službenim hrvatskim prijevodima nomenklaturnih preporuka Međunarodne unije za čistu i primijenjenu kemiju (IUPAC), ispravno je glicerol. Oblik glicerin danas se smatra zastarjelim. Glicerol ima prednost pred glicerinom zbog sustavnog nastavka -ol koji nam kaže da je riječ o alkoholu, dok u riječi glicerin ta veza nije vidljiva. Iz istog je razloga i ime kolesterin zamijenjeno imenom kolesterol.
Ako do sada još niste čuli za oblik glicerol, to je vjerojatno zato što zadnjih nekoliko desetljeća ne pratite hrvatsku znanstvenu literaturu. Da je pratite, oblik glicerol sigurno Vam ne bi promakao.
Vaša pretpostavka prema kojoj su se noviji oblici glicerol i kolesterol pojavili najprije u sredstvima javnog priopćavanja, pa su ih zatim prihvatili i stručnjaci, nije točna. U znanstvenom se nazivlju najčešće događa upravo obrnuto: stručnjaci i znanstvenici najprije se dogovore oko novih naziva koji će zamijeniti stare, uvedu ih u znanstveno nazivlje, a zatim protekne više godina, pa čak i desetljeća, dok te nove naziva opća javnost, a s njom i javna glasila, prihvate.
Druga Vaša pretpostavka, ona prema kojoj velik utjecaj na znanstveno nazivlje ima politika, a posebno jezična politika, jest točna, ali ne na onaj naivni način kako si Vi to zamišljate. Ako Vas ta tema zanima i želite saznati više o njoj, preporučujem Vam pogledati snimku moga predavanja pod naslovom "Kratka povijest hrvatskoga kemijskog nazivlja" (poveznica) u kojoj se, između ostaloga, bavim i utjecajem jezične politike na hrvatsko kemijsko nazivlje tijekom poljednjih 70-ak godina.
Na e-školi kemije dosta se trudimo oko pisanja na standardnom hrvatskom jeziku i pravopisu, tako da Vaša tvrdnja prema kojoj činimo upravo suprotno naprosto ne stoji. Vaša je tvrdnja tim više promašena uzme li se u obzir činjenica da nam prigovarate upravo ono što i sami radite (nepoštivanje pravila hrvatskoga standardnog jezika u izboru i bilježenju riječi), barem sudeći po jeziku i pravopisu kojim ste napisali ovo pitanje. Konkretno, neprovođenje vokalizacije dočetnog suglasnika -l u muškom rodu jednine glagolskoga pridjeva radnog (čul, došal, ...), zatim bilježenje dugog odraza staroslavenskog jata dvoslovom ie (razumiem, rieč, ...), nebilježenje izjednačavanja suglasnika po zvučnosti (englezki, izpraznica, ...), oblici poput tkoji i tkoja i sl., ne mogu se smatrati dijelom suvremenoga hrvatskog standarda.
Pozdrav, |
|
|
Odgovorio:
Tomislav Portada
tportad@irb.hr
<-- Povratak
|
|
|
Postavite
pitanje iz bilo kojeg područja kemije i
e-škola će osigurati da dobijete odgovor od kompetentnog znanstvenika. |
  |
|
