|
 |
|
Imam hortenzije koje cvjetaju u roza boji. Čitala sam da se dodavanjem aluminijevog sulfata u zemlju može promijeniti boja cvijetova u plavu. Također sam pročitala da se istovremeno treba zalijevati sa vodom u koju se na 1 l vode stavi 3-5 g amonijaka kako bi aluminijev sulfat mogao djelovati. Da li je to točno?
Ako jeste, interesira me gdje bih mogla kupiti aluminijev sulfat i amonijak, kako se sa tim kemikalijama rukuje, u kom omjeru miješam al. sulfat sa vodom, koliko često i koliko dugo trebam zalijevati hortenzije da promijene boju cvijeta. Znam da bi najbolje bilo promijeniti im zemlju i staviti kiselu zemlju, ali to nije moguće jer su to biljke stare preko 30 godina i nije moguće oko njih promijeniti zemlju.
Zahvaljujem na odgovoru.
|
|
Ime i prezime:
Jelena Rački
jracki@xnet.hr
|
 |
 |
Prije no što išta napišem, napomenuo bih da su kemičari u agronomskim pitanjima jednako korisni kao i u medicinskima, samo što je rizik od kaznene odgovornosti manji. Dakle, ono što slijedi možda jest točno i korisno, ali kako nisam ništa eksperimentalno provjerio, ne mogu to jamčiti. Znatno pouzdaniji odgovor od moga mogli bi dati npr. u Gospodarskom listu, koji ima rubriku za pitanja čitateljâ.
Ako sam dobro shvatio vikipedijski članak o hortenzijama, kod nekoliko vrsta cvjetovi su ružičasti u lužnatim tlima, a plavi će biti ako su tla kisela i sadrže dovoljno aluminijevih kationa. Prema tome, glavno pitanje za vas je u kakvom tlu rastu vaše hortenzije. Ako je tlo kiselo, onda mu jamačno treba dodati aluminija, a ako je lužnato, treba ga prvo zakiseliti, a onda možda dodati aluminija. Zbog toga je prvo pitanje za vas jeste li sigurni da su vam hortenzije u lužnatom tlu. To se, ako je za vjerovati internetskim savjetodavcima, jednostavno može provjeriti tako da uzmete uzorak tla, razmuljate ga u malo vode i podijelite smjesu na dva dijela. U jedan treba dodati malo octa, a u drugi malo sode bikarbone. Ako je tlo lužnato, trebalo bi u kontaktu s octom osloboditi nešto mjehurićâ ugljikovog dioksida, dok bi kiselo tlo isto tako trebalo reagirati sa sodom bikarbonom. Neutralno tlo, jasno, ne bi trebalo reagirati ni u jednom slučaju. Nešto ozbiljniji pristup bio bi nabavka ili posudba nekog pH-metra za tlo, eventualno seta za kemijsku analizu tla.
Ako već sigurno znate da vam je tlo lužnato, odnosno da ga trebate zakiseliti, ne vidim kako će tu pomoći amonijak koji je lužnat, barem ne u prvim tjednima po dodatku, dok ga dušične bakterije nisu oksidirale do dušične kiseline, tako da bih to zalijevanje radije preskočio. Zemlja se inače može zakiseliti i dodavanjem kiselih gnojiva. Ona se dadu kupiti u poljoapotekama, ali isto tako se mogu i spraviti kompostiranjem. Što treba stavljati za kiseli kompost, agronomi će znati bolje od kemičarâ.
Tlo se također može zakiseliti i tako da mu se dodaje elementarni sumpor. Potrebna količina ovisi o kiselosti i općenito o sastavu tla, tako da treba ili opet analizirati tlo, ili početi s malim količinama i pratiti što se događa. Već spomenuti izvor predlaže oko 50 g sumpora po kvadratnom metru da se pH spusti za jednu jedinicu ako je tlo pjeskovito, a do tri puta više ako je tlo muljevito.
Ako je tlo ipak bilo kiselo, ili ste to postigli kojim god pristupom (što bi trebalo uzeti tjedne, ako ne i mjesece), a hortenzije su i dalje ružičaste, onda mu nedostaje aluminija. Iako izvori koje sam pogledao sustavno spominju aluminijev sulfat, ne vidim zašto u istu svrhu ne bi poslužio i aluminijev klorid. Nažalost ni za jednu sol ne znam ima li je u slobodnoj prodaji, ali možete pitati npr. ovu trgovinu mogu li vam dobaviti.
Ako osim biljaka volite i kemijske pokuse, možete pokušati sami spraviti aluminijev sulfat ili klorid. Potrebne kemikalije su aluminijska folija i sumporna odnosno klorovodična (solna) kiselina. Klorovodična se kiselina može naći u dućanima, na policama sa sredstvima za čišćenje, dok je sumporna kiselina dobavljiva na benzinskim stanicama kao elektrolit za akumulatore.
Upute koje sam našao spominju da otopina za zalijevanje treba sadržavati oko 10 g aluminijevog sulfata po litri, ali ne vele radi li se o čistoj soli ili oktadekahidratu. Kako je upravo oktadekahidrat ono što će se tipično naći u prodaji (barem po Americi), pretpostavljam da su mislili na njega, a ne na bezvodnu sol. U tom slučaju otopina treba sadržavati 5,1 g aluminijevog sulfata po litri, dok bi ekvivalentna količina aluminijevog klorida bila 4,0 g/L.
Aluminij se i u sumpornoj i u klorovodičnoj kiselini otapa razmjerno lako, s tim da je sumpornu kiselinu bolje prvo razrijediti na desetak posto, budući da će se u koncentriranoj napraviti oksidni sloj koji će usporiti otapanje. S klorovodičnom kiselinom reakcija isprva ide sporo, a onda sve brže, to više što je kiselina koncentriranija. Zbog toga je opet sigurnije raditi s razrijeđenom kiselinom.
Za alumijev sulfat, dakle, treba prvo razrijediti sumpornu kiselinu s 30 % (kakva dolazi u prodaju) na 10 %. To se otprilike izvede tako da se 1 dL 30 %-tne kiseline postupno i uz miješanje ulije u 2,4 dL vode. Zatim u tu otopinu treba ubaciti komadić aluminijske folije (6,7 g) i pustiti da se otopi. Najjednostavnije je uzeti suvišak folije i pustiti da se otopi koliko može, a ostatak poslije maknuti.
Pripravljena otopina sadržavat će 11,5 % aluminijevog sulfata, odnosno 124 g/L istoga. To znači da za otopinu od 5,1 g/L treba uzeti 41 mL pripravljene otopine i dodati vode do jedne litre.
Za aluminijev klorid možete pak krenuti od prodajne 9 %-tne solne kiseline i odmah u nju ubaciti aluminijsku foliju. Na 1 dL kiseline ide 2,2 g aluminija, ali opet možete napraviti isto što i sa sumpornom kiselinom: staviti veći komad i maknuti što se ne otopi. Kad reakcija bude gotova, otopina će sadržavati 10,3 % aluminijevog klorida, odnosno nekih 110 g/L istoga. Da bi se dobila otopina od 4,0 g/L, trebat će uzeti 36 mL polazne otopine i razrijediti ju vodom do jedne litre.
U oba slučaja količina tekućine za zalijevanje ovisi o tomu kolike su vam biljke, a kako o tomu ne znam ništa, rekao bih da je najmudrije krenuti s nekom smiješno malom količinom (npr. 1 dL), razrijediti to u kanti vode i zaliti zemlju oko biljke, i to dalje od stabljike, da se ne bi dogodilo da strada korijen. Nakon toga može se količina otopine aluminija postupno povećavati do one koja se preporuča, odnosno dok ili cvjetovi ne poljubičaste pa poplave, ili se ne pojave prvi znakovi da su biljke pod stresom (u kojem slučaju treba stati sa zalijevanjem).
Što se rukovanja tiče, i klorovodična i sumporna kiselina opasne su za oči i kožu, tako da je uputno nositi gumene rukavice i zaštitne naočale te raditi u blizini izvora tekuće vode, tako da se u slučaju zalijevanja kiselinom možete odmah oplahnuti. Ako se slučajno ipak zalijete i to u roku od nekoliko minuta operete, ne bi trebalo biti nikakvih posljedica, dok se za dulja izlaganja mogu očekivati crvenilo kože, a zatim opekline. U slučaju prskanja kiseline u oči, treba ih odmah isprati s mnogo vode. Klorovodična kiselina također dosta lako hlapi, tako da s njom treba raditi na otvorenom ili provjetrenom prostoru, a nipošto ne treba turati nos u posude u kojima se nalazi.
Za amonijak, ako ga ipak dobavite, vrijedi manje više isto, s tim da iz vode hlapi još lakše od klorovodika, a k tomu ima i vrlo oštar miris te tjera suze na oči, tako da je rad na otvorenom prostoru gotovo nužan.
Aluminijev klorid i sulfat su slabo kisele soli ne pretjerano opasne za kožu. Ipak, u slučaju kontakta s otopinama mudro je oprati izloženo mjesto, da ne bi došlo do iritacije.
Da sumiram ovaj podulji tekst, prvo morate biti sigurni da vam je tlo lužnato. Ako jest, nužno mu je sniziti pH jer inače nikakav dodatak aluminija neće promijeniti boju cvjetova. Jednom kad se zemlja zakiseli, cvjetovi će, ako aluminija ima dovoljno, sâmi poplaviti, a ako neće poplaviti, možete dodati aluminij, bilo kao klorid ili sulfat. Njih se možda može dobaviti u slobodnoj prodaji (to trebate pitati ili spomenute trgovce, ili provjeriti po poljoapotekama, gdje bi mogli imati aluminijev sulfat za zakiseljavanje tla), a sigurno ih se može pripraviti kod kuće. U potonjem slučaju trebat ćete zaštitnu opremu kakvu trebate i za rad sa sredstvima za čišćenje, kao i nešto opreza, dok su same kemikalije lako dostupne. Što god da budete radili s biljkama, svakako krenite s malim količinama i pratite što se zbiva, da ne bi hortenzije stradale. Ružičasto je cvijeće bolje od nikakvog.
Pozdrav,
|
|
|
Odgovorio:
Ivica Cvrtila
i.cvrtila@rug.nl
<-- Povratak
|
|
|
Postavite
pitanje iz bilo kojeg područja kemije i
e-škola će osigurati da dobijete odgovor od kompetentnog znanstvenika. |
  |
|
