|
 |
|
Poštovani
Rješavam jednadžbe oksidacije i redukcije,u sklopu priprema za državnu maturu iz kemije, te se pojavila jedna stvar koja me, malo je reći, zbunila. Dakle, u pitanju je kromov (VI) oksid, CrO3. Budući da krom ima 6 valentnih elektrona (od kojih je samo jedan u vanjskoj ljusci, što mi je isto bilo apsolutno neshvatljivo kako može biti šesterovalentan, ali sam pronašao odgovor na to pitanje, i hvala na tome :D), i u ovoj reakciji on odbacuje svih 6 elektrona (ako sam ja to dobro shvatio). E sad, što je zapravo poanta, tj, što želim pitati. Zašto krom odbacuje elektrone? Nije li za njega energetski povoljnije da primi 2 elektrona?
Unaprijed zahvaljujem na odgovoru, i ako sam ispao totalna budala, molim vas imajte na umu da sam srednju školu završio prije više od 5 godina, a posljednji susret s kemijom sam imao prije dobrih 7-8 godina. :D
Pozdrav
|
|
Ime i prezime:
Renato Šavora
rsavora@hotmail.com
|
 |
 |
Nije baš da krom odbacuje svih šest valentnih elektrona, budući da svi ostaju negdje oko njega, u kovalentnim vezama. Atom u nekom oksidacijskom stanju može, ali ne mora biti ion s tim nabojem. Primjerice, željezov(III) kation jest željezov atom u oksidacijskom stanju +3, ali ako taj kation koordiniramo npr. s tri molekule fenantrolina, dobit ćemo molekulu u kojoj su sve veze kovalentne, tako da se više ne može govoriti o izoliranom željezovom(III) kationu, premda oksidacijsko stanje ostaje isto. Njegov je naboj u kompleksnoj molekuli dijelom lociran i na dušikovim atomima fenantrolina, a slično će biti i npr. u plinovitom željezovom(III) kloridu, koji je građen od dimernih molekula Fe2Cl6. U slučaju kromovog(VI) oksida kromov(VI) kation ne postoji ni u kojim uvjetima i +6 je isključivo njegovo oksidacijsko stanje. Općenito, kationi s nabojem preko 3+ previše privlače "tuđe" elektrone, a da bi ih se moglo naći u nama normalnim uvjetima. Ima ih zato u onima nenormalnima, poput Sunčeve jezgre.
Što se primanja elektronâ tiče, krom ih može primiti jedan, dva ili četiri, čime će nastati spojevi u kojima krom ima negativan oksidacijski broj. Oni su ipak daleko manje stabilni od spojeva u kojima krom ima pozitivan oksidacijski broj i zapravo još uvijek spadaju u kemijsku egzotiku. Naime, kromu je lakše otpustiti, negoli primiti elektron, baš kao i svim metalima. Do raznih solidno stabilnih konfiguracija može se doći otpuštanjem dva ili tri elektrona, ali obje konfiguracije najbližih plemenitih plinova predaleko su da bi se do njih moglo bilo primanjem, bilo otpuštanjem elektronâ. Ona bliža, argonova, dobiva se otpuštanjem šest elektrona, čemu se krom najviše približava u kromovom(VI) oksidu i njegovim derivatima poput kromatâ i bikromatâ (međutim, ne postiže ju jer umjesto toga jednostavno svih šest valentnih elektrona sudjeluje u formiranju šest kovalentnih veza). Za konfiguraciju kriptona kromu pak nedostaje 12 elektrona i to se očito ne može postići pukim primanjem elektronâ. Međutim, ako se umjesto toga formiraju kovalentne veze, kao npr. u heksakarbonilkromu, onda je cilj opet postignut, pa makar i improvizacijom.
Ukratko, bitno je da znaš da oksidacijsko stanje nije isto što i ionizacija, već širi pojam koji ionizaciju posve obuhvaća. Nadalje, u kemiji se nikad neće naći izolirani ioni s nabojem iznad +3 ili ispod ‒3. Za konfiguracije plemenitih plinova treba pak imati na umu da su putokazi, a ne nužne destinacije kemijskih reakcija te da se postići mogu i dijeljenjem, a ne samo davanjem ili uzimanjem elektronâ.
Pozdrav, |
|
|
Odgovorio:
Ivica Cvrtila
i.cvrtila@rug.nl
<-- Povratak
|
|
|
Postavite
pitanje iz bilo kojeg područja kemije i
e-škola će osigurati da dobijete odgovor od kompetentnog znanstvenika. |
  |
|
