|
 |
|
Koji je negativni ion koji se disocira prilikom topljenja vodenog stakla:
[SiO4]4- ili [SiO3]2- ?
U odgovoru na pitanje http://eskola.chem.pmf.hr/odgovori/odgovor.php3?sif=17582
velite da molekule (ioni) s dvostrukom Si=O vezom vrlo brzo polimeriziraju,
pretpostavljam da bi se to događalo i sa ionom [SiO3]2- .
O-
.\
. Si=O
./
O-
Ili je situacija posebna ukoliko silicijev atom sadrži jednu π-vezu, a posebna ako ima dvije π-veze (dvije dvostruke veze oko istog pravca http://eskola.chem.pmf.hr/odgovori/odgovor.php3?sif=17785 )?
O=Si=O
Koliko je realan ion [Si2O6]4-:
O----O----O-
.\. / \--/
. Si--.Si
./. \ /--\
O----O----O-
s obzirom na kutove između veza i napetosti veza?
Na Wikipediji vidim da silicijev sulfid SiS2 ima takvu topologiju https://en.wikipedia.org/wiki/Silicon_disulfide.
|
|
Ime i prezime:
Tomislav B.
|
 |
 |
Situacija u otopinama vodenog stakla u najmanju je ruku komplicirana. U njima sigurno nećeš naći niti silikate, niti ortosilikate, već samo raznih polimernih vrsta. Nisam siguran što će prvo nastati otapanjem, ali kako neki kruti silikati sadrže dihidrogenortosilikatne anione, lako je moguće da će upravo oni biti prve silikatne vrste koje se nađu u otopini. Međutim, teško da će dugo potrajati. Prisustvo vode onemogućava postojanje bilo kakve iole nestabilinije silikatne vrste, poradi hitrog (de)protoniranja i ne znatno sporijeg nukleofilnog napada kisika iz vode na silicij.
Disilikat koji si nacrtao, koliko mi je poznato, ne postoji, a vrijedi i općenito da se koordinacijski tetraedri rijetko vežu preko bridova, i to baš zbog premalih kutova oko premošćujućih atoma. Općenito, u polisilikatima su redovito prisutni silikatni tetraedri koji dijele vrhove (ne bridove ili plohe). Slijediš li poveznice iz ovog članka, naći ćeš dosta slika koje prikazuju kakvih sve polisilikata ima.
Pozdrav, |
|
|
Odgovorio:
Ivica Cvrtila
i.cvrtila@rug.nl
<-- Povratak
|
|
|
Postavite
pitanje iz bilo kojeg područja kemije i
e-škola će osigurati da dobijete odgovor od kompetentnog znanstvenika. |
  |
|
