|
 |
|
Što bi bilo da imamo neku molekulu u vakumu (npr. elementarni vodik, grafit, glukoza ili atom helija) da li je moguce i ako je, da li je moguce odrediti vrijeme tijekom kojeg bi se molekuka zbog entropije raspala na atome i dalje atomi na subatomske cestice?
|
|
Ime i prezime:
Janko Vrček
janko.vrcek@gmail.com
|
 |
 |
Ako imaš razrijeđeni plin, onda je vrijeme potrebno da se pri nekoj temperaturi (realno, barem stotine kelvinâ za raspad na atome, a tisuće za prelazak u plazmu) on iz nekog stanja uravnoteži s drugim trivijalno izračunati. Trebaš samo izračunati kolike su energijske barijere za transformacije koje te zanimaju, a dalje je stvar kinetike i toga što ćeš si definirati kao uravnoteženi sustav.
Ako stvarno imaš jedan atom ili molekulu, onda je vrijeme u kojemu će se nešto s njime zbiti posvema neodredivo. Kvantni objekti pojedinačno nisu baš precizni u svojem ponašanju, kao što su to oni makroskopski. Ili barem mi nismo u stanju to njihovo ponašanje precizno mjeriti. Ono s čime možemo baratati jesu vjerojatnosti. Ne znamo gdje se točno nalazi neki elektron, ali možemo računati, pa i mjeriti vjerojatnost da se u nekom vremenu nalazi u određenom dijelu prostora. Ne možemo mjeriti, a niti računati kad će se npr. raspasti neka nestabilna atomska jezgra, ali možemo naći vjerojatnost da će se ona raspasti u nekom vremenskom periodu. A iz nje možemo izračunati koliko će se atomskih jezgara nekog radioaktivnog uzorka raspasti u tom vremenu, što će nam dati intenzitet zračenja, ali i brzinu s kojom se radioaktivne jezgre raspadaju.
Usput budi rečeno, pitanje me podsjetilo na Schrödingerovu mačku, možda i najslavniji misaoni pokus iz kvantne mehanike, ako već ne najbrutalniji.
Pozdrav, |
|
|
Odgovorio:
Ivica Cvrtila
i.cvrtila@rug.nl
<-- Povratak
|
|
|
Postavite
pitanje iz bilo kojeg područja kemije i
e-škola će osigurati da dobijete odgovor od kompetentnog znanstvenika. |
  |
|
