|
 |
|
Molim Vas da mi pomognete s afinitetom prema elektronu. Imaju li plemeniti plinovi afinitet prema elektronu? I ako imaju koji ima najveći, a koji najmanji? U svojoj zbirci naišao sam na pitanje koji od navedenih elemenata ima veći afinitet i ponuđeni odgovori su bili rubidij i kalcij. U rješenjima piše da je točan odgovor rubidij i to meni nije jasno jer bi po mom mišljenju trebao biti kalcij. Još bi samo bilo poželjno da mi pokušate objasniti afinitet prema elektronu na primjeru fluora i sumpora. Unaprijed hvala!
|
|
Ime i prezime:
Luka Raić
luka.raic2002@gmail.com
|
 |
 |
Elektronski afinitet je energija koju treba uložiti da se od aniona odvoji elektron (odnosno energija koja će se osloboditi kad neutralan atom prihvati elektron). Za atome većine elemenata prihvaćanje elektrona ide uz oslobađanje energije, što se lijepo vidi na ovoj slici. Izuzeci od tog pravila su dušik, neki metali i svi plemeniti plinovi. Drugim riječima, kod većine kemijskih elemenata monoanioni će biti stabilni barem u plinovitom stanju, dok će se kod spomenutih iznimki oni čak i onda neminovno brzo raspasti.
Na istoj slici, kao i u tablici u vikipedijskom članku, možeš naći i odgovor na pitanje je li veći elektronski afinitet kalcija ili rubidija. Mišljenje je u situacijama kad možeš naći konkretne podatke, naravno, suvišno, a za konkretni slučaj mogu reći da se uopće ne isplati razmišljati.
Naime, ne vidim puno smisla u uspoređivanju elektronskih afiniteta dvaju metala, pogotovo ako nisu u istoj skupini ili barem periodi. Dotična je brojka daleko zanimljivija kod nemetalâ, s tim da tu treba računati i s tim da ne prave svi nemetali stabilne monoanione. Fluoridni anion jest stabilan kao takav, ali sulfidni(I) anion u praksi ne postoji jer će uvijek nastati sulfid(II). Zbog toga iz usporedbe elektronskih afiniteta tih dvaju elemenata ne možeš previše toga zaključiti o njihovoj kemiji. Za sumpor, kao i za kisik ili selenij, puno je bitniji zbroj elektronskih afiniteta za neutralan atom i monoanion, odnosno energija koja se oslobodi kad atom primi dva elektrona. No, tu brojku opet treba s krajnjim oprezom uspoređivati s onom za fluoridni monoanion.
Sve u svemu, iako definicija elektronskog afiniteta jest jednostavna, trendovi u periodnom sustavu to počesto nisu, a jednostavna pravila koja se dadu naći kratkog su dometa i često krcata iznimkama. Zadaci koje ćeš dobiti na tu temu često će biti temeljeni upravo na tim kratkodometnim pravilima, pri čemu će tu i tamo ispasti da autori nisu baš najbolje proučili materiju, a kadšto niti brojke. Lijeka tomu nema bez zadiranja u kompletan naš obrazovni sustav, skupa s ljudima u njemu, a lupanje glavom o zid ne preporučam, osim ako ne živiš u kući s jakim zidovima.
Ono što bih preporučio jesu pak ovaj i ovaj odgovor na pitanja o elektronskom afinitetu. Čak i ako ispadne da nisam napisao ništa drugačije od njih, korisno je istu informaciju vidjeti iz više izvora.
Pozdrav, |
|
|
Odgovorio:
Ivica Cvrtila
i.cvrtila@rug.nl
<-- Povratak
|
|
|
Postavite
pitanje iz bilo kojeg područja kemije i
e-škola će osigurati da dobijete odgovor od kompetentnog znanstvenika. |
  |
|
