|
![](../grafika/lin_pitanje.gif) |
S obzirom da u vanjskoj ljusci postoje 3 p-orbitale: px, py i pz koje su međusobno okomite, i da su π veze preklapanja p-orbitala, kako objasniti da postoje spojevi s 4 π veze npr. OsO4, RuO4, pa i XeO4 koji je navodno sintetiziran iako vrlo nestabilan te se raspada se na ksenon i kisik uz oslobađanje energije, (i osmij (VIII) oksid OsO4 se u kontaktu s organskim tvarima raspada na oksid nižeg reda - osmij (IV) oksid OsO2 uz otpuštanje kisika)?
Ima li četvrta π veza utjecaja na (ne)stabilnost navedenih spojeva?
I kako objasniti da te π veze nisu međusobno okomite? (kao i kod sulfatnih i perkloratnih skupina i iona tipa [SO4]2- i [ClO4]- ?)
|
Ime i prezime:
Tomislav B.
|
![](../grafika/lin_odgovor.gif) |
![](../grafika/blind.gif) |
Ako neki atom ima više od tri valentna elektrona čije su valne funkcije ne-kuglaste simetrije, onda će moći tvoriti više od tri π-veze. Ograničenje na tri vrijedi samo za elemente p-bloka, dok elementi d- i f-bloka mogu tvoriti ne samo više od tri π-veze (u koje će ulaziti i d- ili f-elektroni), nego također i δ- ili čak φ-veze (potonje su, doduše, zasad stvar teorije).
Za (ne)stabilnost bih rekao da se ne može objasniti brojem veza određene simetrije, a pogotovo da se iz tako neke brojke može izvesti išta općenito.
Treće pitanje mi je malo nejasno, budući da π-veze općenito nisu međusobno okomite. Ako misliš na okomitost π-komponenti trostruke veze u etinu, odnosno susjednih π-veza u alenima, to je jednostavno stvar raspoređivanja elektronâ u prostoru. Međutim, pravila ponašanja koja vrijede za ugljik ne moraju važiti npr. za uranij.
Pozdrav, |
|
Odgovorio:
Ivica Cvrtila
i.cvrtila@rug.nl
<-- Povratak
|
|
|
Postavite
pitanje iz bilo kojeg područja kemije i
e-škola će osigurati da dobijete odgovor od kompetentnog znanstvenika. |
![](../grafika/lin_vipitate_up.gif) ![](../grafika/lin_vipitate_6.gif) |
|