|
 |
|
Molekulske vezi što znate o tome?
|
|
Ime i prezime:
IsenVeseli
IsenVeseli@usa.net
|
 |
 |
Pitanje je vrlo općenito. U knjizi Opća i anorganska kemija (I. Filipović, S. Lipanović) o ovoj temi piše na više od 200 strana (6. poglavlje). U uvodu tog poglavlja stoji: Svojstvo atoma nekog elementa da se spaja s određenim brojem atoma drugog elementa naziva se njegovom valencijom (lat. valentia = moć ili kapacitet).... Uzrok međusobnog spajanja atoma pojedinih elemenata, a odatle i bit valencije, odnosno kemijske veze, objašnjava nam elektronska teorija valencije. Prema toj teoriji veza između atoma, a odatle i valencija, uzrokovana je elektronskom strukturom atoma. Kada se međusobno spajaju dva atoma ili više oni to čine pomoću elektrona u svojim vanjskim ljuskama. Stoga je običaj da se elektroni atoma djele u dvije klase: valentni elektroni, koji služe za vezanje atoma i unutarnji elektroni, koji ne sudjeluju u kemijskoj vezi. Atomi se međusobno spajaju zato što spojeni čine energijski stabilniji sistem, i to tako:
a) da atomi prijeđu u pozitivno i negativno nabijene ione, koji međusobnim privlačenjem (uz oslobađanje potencijalne energije) čine ionsku vezu.
b) da se atomi spoje kovalentnom vezom stvaranjem zajedničkog elektronskog para izmjenjivanjem elektrona ( uz oslobađanje energije izmjene) Prema tome atomi se mogu spajati međusobnim djelovanjem svojih valentnih elektrona... Ne postoji oštra granica između kovalentne i ionske veze, već postoji kontinuirani prijelaz. Drugim riječima, veza između atoma je i kovalentne i ionske prirode. Prevladava li doprinos ionske veze, govorimo o ionskoj vezi s djelomično kovalentnim karakterom. U obrnutom slučaju govorimo o kovalentnoj vezi s djelomično ionskim karakterom. Sve to upućuje da je veza između atoma u biti jedna, tj. elektronska interakcija.
O prirodi kovalentne i ionske veze bilo je dosta govora u prijašnjim odgovorima, pa mislim da to sad ne treba ponavljati.
Odgovorio: Dr. sc. Goran Štefanić: stefanic@rudjer.irb.hr
Dopuna:
U potpunosti se slažem s kolegom Štefanićem da je pitanje previše općenito, čak nedefinirano. Baš zato bi se moglo raditi i o ovome. Imamo jake elektrostatske interakcije između molekula s dipolnim momentom (dipolno privlaćenje).
a) dipol-dipol
b) ion-dipol
c) dipol- inducirani dipol
To su van der Waalsove sile, a slabu vezu nazivamo van der Waalsova veza. Kasnije vdW. Van der Waalsova sila raste s porastom veličine molekule (i molekularne mase), odnosno s porastom broja elektrona u molekuli. Brzo opada s povećanjem duljine veze i djeluje samo kada su molekule blizu. Postoji i točno određena udaljenost na kojoj je ta sila maksimalna. Na manjoj udaljenosti djeluju odbojne sile tzv. Bornove sile koje poništavaju van der Waalsove. VdW sile su najveće u čvrstom stanju. Kristali u kojima vdW sile drže molekule na okupu nazivaju se molekularnim kristalima. Između nepolarnih (kao i polarnih) molekula uvijek postoje slabe sile koje su rezultat samoinduciranih kratkotrajnih promjenjivih dipola. Nastaje elektrostatska interakcija između inače nepolarnih čestica. Takve vrlo slabe međumolekularne sile nazivaju se Londonove ili disperzne privlačne sile. Budući da su uvijek prisutne i u polarnim česticama, disperzne privlačne sile doprinose van der Waalsovim silama. Disperzne sile između nepolarnih molekula vrlo su slabe.
Vodikova veza: Veza koja nastaje između molekula u kojima je vodikov atom vezan na atom velike elektronegativnosti ( F, O, N). Vodikova veza je jača od vdW ali je slabija od ionske ili kovalentne veze. Dvije su vrste, intramolekulska i intermolekulska. Sastavljena je od nekoliko vrsta privlačenja:
a) elektrostatsko privlačenje
b) delokalizacija elektrona
c) disperzijsko privlačenje
d) odbijanje elektronskih oblaka
Zapravo je najjača međju molekulama elektrostatska privlačna sila među ionima suprotnog naboja. To je ista ona koja drži na okupu čestice u kristalu npr. NaCl-a. |
|
|
Odgovorio:
Tanja Maričić
Tatjana.Maricic@public.srce.hr
<-- Povratak
|
|
|
Postavite
pitanje iz bilo kojeg područja kemije i
e-škola će osigurati da dobijete odgovor od kompetentnog znanstvenika. |
  |
|
