|
 |
|
Postoje li nekakvi viši mehanizmi pri elektrolizi vodene otopine Cu(NO2)2? S obzirom da je to relativno nestabilan kompleks, a stabilniji je u vodenoj otopini CuNO2- anion.
Hvala unaprijed na odgovoru.
|
|
Ime i prezime:
Noa Jelić Matošević
saelbennoa@gmail.com
|
 |
 |
Bakrov(II) nitrit spoj je za koji dosad nikad nisam čuo, a podaci koji se o njemu mogu skupiti na Internetu krajnje su oskudni te uglavnom prastari. Iz onoga što piše ovdje i ovdje zaključio bih da ga je dobiti u otopini razmjerno lako, i to kao nitritni kompleks bakra(II), ali zato su otopine nestabilne i s vremenom se oksidiraju ili nitrit disproporcionira. Ipak, nisu toliko nestabilne da im se ne bi moglo mjeriti spektre, što znači da se valjda stigne i uroniti elektrode i pustiti struju kroz njih. Za nešto više podataka trebalo bi otići npr. do Centralne kemijske biblioteke na Kemijskom odsjeku PMF-a u Zagrebu i tamo prolistati Mellorov pregled anorganske kemije, u kojemu se može naći manje-više sve što se znalo do prve trećine prošlog stoljeća.
Kako to neću imati priliku barem idućih nekoliko dana, a vjerojatno i dulje, ekspediciju ostavljam tebi na volju, a ovdje ću nagađati. Ono što je sigurno je da će iz elektrolizirane otopine izlaziti dušikov(IV) oksid, a u njoj se polako otapati kisik iz zraka jer se to događa i inače. Također je sigurno da će se na katodi skupljati bakar, a na anodi oslobađati dušikov(IV) oksid, nitratni anioni ili kisik (ovisno o naponu i koncentraciji soli).
Mehanizam (nema smisla govoriti o višim ili nižim mehanizmima, eventualno o glavnima i sporednima, ako se istovremeno događa više toga) mi nije poznat, kao ni mehanizmi elektroliza općenito, ali mogu reći da se u vodenim otopinama to uglavnom neće svoditi na ono kad napišeš da je nešto primilo ili otpustilo elektron(e). Bakrovi su kationi hidratirani, a mogu imati na sebi i nitritni anion. K tomu, redukcija teško da ide odjednom, nego se prima elektron po elektron. To znači da na putu od bakrovog(II) kationa do neutralnog bakrovog atoma ima dosta otpuštanja liganada, a bitnu ulogu igra i površina katode. Što se tiče oksidacije, mehanizam oksidacije vode u kisik vjerojatno se može naći u literaturi, dok oksidacija nitritnog aniona vrlo vjerojatno prvo ide u dušikov(IV) oksid, i to pukim otpuštanjem elektrona. Dušikov oksid može u vodi disproporcionirati na dušičnu i dušikastu kiselinu (dakle nitrit i nitrat), što samo po sebi ima nekoliko koraka, a može i primiti još jedan elektron, a onda, vjerojatno uz dosta primanja i otpuštanja protona ili molekula vode, prijeći u nitratni anion.
Sve u svemu, stavljanjem otopine bakrovog(II) nitrita pod napon dodatno se komplicira jedan već ionako kompliciran i nestabilan sustav. Ako ti je pitanje vezano za neki pokus, možda ne bi bilo zgorega da opišeš taj pokus.
Pozdrav, |
|
|
Odgovorio:
Ivica Cvrtila
i.cvrtila@rug.nl
<-- Povratak
|
|
|
Postavite
pitanje iz bilo kojeg područja kemije i
e-škola će osigurati da dobijete odgovor od kompetentnog znanstvenika. |
  |
|
