|
 |
|
Poštovani,
do sada u literaturi nisam uspio pronaći kako se prema Lewisovoj teoriji izražava stupanj kiselosti, ili lužnatosti kiselina i baza. Pretpostavljam da pH nije dovoljan, budući da kiseline i baze ne moramo definirati u vodenom mediju, što je i odlika Lewisove teorije, pa me zanima kako se tu izražava koja je kiselina jača od neke druge?
Unaprijed hvala,
Josip
|
|
Ime i prezime:
Josip Marić
josip.mairc93@gmail.com
|
 |
 |
Kratak odgovor je - nikako. Naime, jakost Lewisove baze ovisi i o tomu koja je kiselina prisutna (analogno, jakost kiseline ovisi i o bazi), tako da opća skala jakostî ne može postojati. Ono što se jest razvilo iz Lewisove teorije kiselosti i bazičnosti jest model ECW, koji se bavi ne pojedinačnim kiselostima ili bazičnostima, već jakostima interakcija između pojedinih kiselina i baza. Unutar tog modela, "klasična" će bazičnost biti afinitet prema hidronu (koji je najjednostavnija Lewisova kiselina), a kiselost njegova suprotnost (tj. sklonost otpuštanju hidrona).
Inače, jakost Brønsted–Lowryjevih kiselina i baza ne opisuje se vrijednošću pH njihovih otopina, nego konstantama disocijacije u određenom mediju (tipično vodenom), odnosno vrijednostima pKa ili pKb. Također, Lewisova teorija nije kiselost izvukla iz vode, nego ju je s doniranja protonâ proširila na primanje, odnosno doniranje neveznih elektronskih parova. pH, baš kao i konstante disocijacije, uredno se može odrediti u kojem god otapalu. U tom svjetlu, možebit će te zanimati i Hammettova kiselost.
Pozdrav, |
|
|
Odgovorio:
Ivica Cvrtila
i.cvrtila@rug.nl
<-- Povratak
|
|
|
Postavite
pitanje iz bilo kojeg područja kemije i
e-škola će osigurati da dobijete odgovor od kompetentnog znanstvenika. |
  |
|
