|
 |
|
1. Zadane su topljivosti tvarI T u vodi izražene kao maseni udjeli tvari T u vodi pri različitim temperaturama.
10 stupnjeva - w = 23,4%
20 stupnjeva - w= 25,1 %
30 stupnjeva - w = 26,7 %
40 stupnjeva - w= 28,3 %
50 stupnjeva - w = 29,8 %
Kolika će se masa tvari T izlučiti iz 150 g otopine hlađenjem s 50 na 20 celzijusevih stupnjeva?
Ja dobivam 7,05 g, a rješenja navode 9,41 g.
2. Što je potrebno učiniti ako otopina sumporne kiseline dospije na kožu?
Može li ponuđeni odgovor "Isprati otopinom sapuna" biti točniji od "isprati mlazom hladne vode"
Molio bih što prije.
Lijep pozdrav
|
|
Ime i prezime:
Dario Paler
dario.paler01@gmail.com
|
 |
 |
0. Svaka molba za brzinom uspori nas barem za tri dana. Naime, čim čujemo neki spomen žurbe, sjetimo se svih onih stvari s kojima kasnimo i onda zaboravimo na E-školu.
1. Uz dužnu pretpostavku da je 150 g otopine bilo zasićeno te da tvar T kristalizira kao takva, a ne kao neki hidrat, zadatak se rješava s nešto osmoškolske matematike. Bitno je uočiti da je 150 g masa otopine, a ne masa vode. Također, kako voda ostaje tekuća, upravo je njezina masa ono što ostaje stalno kroz hlađenje i kristalizaciju. Tu masu možeš izračunati iz mase zasićene otopine i masenog udjela tvari T:
m(H2O) = m1(otopina)·(1 ‒ w1(T))
Masa soli koja je iskristalizirala bit će pak jednaka razlici između početne i konačne mase soli otopljene u vodi. Prvu je lako izračunati:
m1(T) = w1(T)·m1(otopina)
a drugu nešto manje lako:
w2(T) = m2(T)/(m(H2O) + m2(T))
1/w2(T) = (m(H2O) + m2(T))/m2(T)
= m(H2O)/m2(T) + 1
m(H2O)/m2(T) = 1/w2(T) ‒ 1
m2(T) = m(H2O)/(1/w2(T) ‒ 1)
= m(H2O)/((1 ‒ w2(T))/w2(T))
= m(H2O)·w2(T)/(1 ‒ w2(T))
= m1(otopina)·(1 ‒ w1(T))·w2(T)/(1 ‒ w2(T))
Sad još preostaje izračunati razliku:
mkr.(T) = m1(T) ‒ m2(T)
= w1(T)·m1(otopina) ‒ m1(otopina)·(1 ‒ w1(T))·w2(T)/(1 ‒ w2(T))
= m1(otopina)·(w1(T) ‒ (1 ‒ w1(T))·w2(T)/(1 ‒ w2(T)))
= m1(otopina)·((w1(T) ‒ w1(T)·w2(T) - w2(T) + w1(T)·w2(T))/(1 ‒ w2(T)))
= m1(otopina)·(w1(T) - w2(T))/(1 ‒ w2(T))
I onda dobiješ tih 9,41 g.
2. Ja bih prije odabrao hladnu čistu vodu, i to u obilatim količinama. Sapunicu eventualno kasnije, da se neutralizira ono što se već upilo u kožu. Ali i onda je bolje uzeti otopinu sode bikarbone jer tako izbjegneš moguće taloženje masnih kiselina i stvaranje tankog sloja istih, koji će priječiti daljnje ispiranje. Kad bolje porazmislim, temeljna mana ispiranja sapunicom je to što svi laboratoriji imaju tuš za slučajeve da se netko zalije kakvom kiselinom, ali ni iz jednog ne teče sapunica, nego voda.
Pozdrav, |
|
|
Odgovorio:
Ivica Cvrtila
i.cvrtila@rug.nl
<-- Povratak
|
|
|
Postavite
pitanje iz bilo kojeg područja kemije i
e-škola će osigurati da dobijete odgovor od kompetentnog znanstvenika. |
  |
|
