|
 |
|
Zašto I.Cvrtila na svako pitanje odgovara apsolutno sarkasticno?
|
|
Ime i prezime:
Nebitno
|
 |
 |
Prije svega, zahvalit ću na komplimentu, premda moram skrušeno priznati da su mi dometi ipak daleko skromniji. Niti uspijem biti sarkastičan baš svaki put, niti je taj sarkazam apsolutan, već obično jedva da nadiđe ironiju.
Zbog toga bi pravo pitanje prije bilo kada sam i zašto sarkastičan, dok odgovaram na pitanja. Karakterne ću razloge preskočiti, e kako ne bi ovo postalo osobnom ispoviješću, i radije se usredotočiti na pitanja koja dobivamo na E-školi. Njih, svaki će objektivan promatrač lako zaključiti, ima svakakvih, od krasno napisanih problema, bilo teorijskih, bilo praktičnih, pišući o kojima i sâm često naučim nešto novo, preko mase zadataka koje treba riješiti ili objasniti, pa sve do polupismenih, a kadšto i posve nesuvislih zahtjeva da se, često hitno, riješi hrp(C2H2)a zadataka ili napiše referat.
Naravno da neću svakom pitanju pristupiti na jednak način. Interes za znanost ili znanje potaknut će me da u odgovor uložim i po nekoliko sati, što pisanja, što proučavanja literature (vidi npr. ovdje, ovdje, ovdje ili ovdje), čak i kad iza njega stoji slaba informiranost. Isto tako, dođe li kakav zadatak koji ne znam riješiti, vjerojatno ću se njime baviti dok ga ne riješim. Nasuprot pitanjima koja motiviraju, tu su i ona koja demotiviraju. Pored polupismenosti i opće nesuvislosti te nerealnih, promašenih ili bezobraznih zahtjeva, nađe se tu i nevaljalih zadataka, kadšto toliko groznih da se zabavim tražeći što sve u njima ne valja. Što s takvim pitanjima? Jednostavan pristup je ignorirati ih. To često i radim, ako su pitanja i nesuvisla i nepotpisana. Međutim, kad bih odgovarao samo na lijepa i zanimljiva pitanja, uglavnom ne bih odgovarao. A to bi značilo odustati od E-škole. A to iz uglavnom iracionalnih razloga ne želim. Ono što mi preostaje je uskladiti se s pitanjima. Ako pitanje bude zanimljivo, bavit ću se odgovorom. Ako bude dosadno ili ponovljeno, dat ću temeljne upute i uputiti na starije odgovore. Ako bude nevaljalo, bavit ću se pitanjem i ne propustiti da na ovaj ili onaj način ne kažem što ne valja. To će nekad značiti sitne ispravke ili opaske, nekad zamolbe da se ne radi to i to ili tako i tako, nekad ironiju ili sarkazam, a nekad direktne kritike na račun nastavnikâ ili učenikâ. Hoće li moj postupak uvijek biti ispravan? Vjerojatno ne. Nekoga ću krivo procijeniti, nekad preoštro reagirati, a nekad pak biti preblag. Nadam se ipak da uglavnom radim dobro te da tipfeleri nisu jedine greške koje ovdje popravljam.
Nadam se da sam ovime barem donekle objasnio porijeklo svojih opaski širokogrudno nazvanih apsolutnim sarkazmom. Ne mogu znati koliko sam bio objektivan pa prilažem komentar koji sam dobio od svoje bolje polovice. Jasno mi je da je ona tu u sukobu interesâ, ali bilo bi mi previše tražiti neovisan tim stručnjakâ da procijeni kakovo je moje pisanje na E-školi.
"Ali u dosta nasumično pootvaranih slučajeva stvarno nailazim na taj neki ha-ha prizvuk u tvojem "glasu" i to najčešće kad je i pitanje šašavo (barem to ja tako percipiram). Po tvojem odgovoru mogu prosuditi je li netko pitao nesuvislo ili ne, zna li netko uopće postaviti pitanje kako treba ili ti moraš pogađati što je pjesnik htio reći. Tvoj pristup za nekoga sa strane je OK, ali ne sumnjam da će neku djecu sigurno zbuniti, odbiti ili čak poniziti ton s kojim ponekad odgovaraš. Većina ipak neće niti skužiti da si ti tu i tamo sarkastičan, jer uopće i ne razmišljaju dalje od svog pitanja. Osobno volim način na koji odgovaraš, ali ja sam već velika."
Pozdrav, |
|
|
Odgovorio:
Ivica Cvrtila
i.cvrtila@rug.nl
<-- Povratak
|
|
|
Postavite
pitanje iz bilo kojeg područja kemije i
e-škola će osigurati da dobijete odgovor od kompetentnog znanstvenika. |
  |
|
