|
 |
|
Bok,
imam pitanje u vezi otapanja soli. Kada su u vodi otopljene dvije soli, s time da je jedna dobro topljiva a druga ne,
te ako se trazi u pitanju kako se moze odvojiti slabije topljiva sol, jeli tu odgovor moze biti kristalizacijom?
|
|
Ime i prezime:
ivanasumera
ivamasumera@gmail.com
|
 |
 |
Nakon što u vodi otopiš dvije različite (binarne) soli, imaš otopinu tri ili četiri vrste različitih iona (tri ako je jedan prisutan u obje soli). Koliko je koja od polaznih soli topljiva u vodi, u tom je času nevažno jer su očito već otopljene, pa makar i u različitim količinama. Naime, ako u vodu ubaciš šaku jako topljive soli i šaku slabo topljive soli, ona prva će se posve otopiti, dok će druge vjerojatno nešto zaostati kao talog. Drugim riječima, dobit ćeš nezasićenu otopinu prve soli i zasićenu otopinu druge soli.
Ono što je po otapanju bitnije jesu druge soli koje mogu nastati kombinacijom otopljenih iona. Npr. ako su u vodi soli AB i CD, pitanje više nije jesu li te soli topljive, budući da to već znamo, već što je s topljivostima solî AD i CB. Ako je jedna od njih netopljiva u vodi, ioni koji ju grade odmah će istaložiti, dok će preostali ostati u otopini (osim ako i drugi par nije netopljiv, kao kod npr. litopona). Talog se potom može otfiltrirati i time je razdvajanje gotovo.
Ako su sve moguće soli barem umjereno topljive u vodi, razdvajanje će uzeti nešto više posla. Ono što treba raditi u takvim situacijama jesu ciklusi grijanja, uparavanja i hlađenja otopina. Grijanjem i uparavanjem smanjit ćemo volumen otopine, zbog čega će se smanjiti i ukupna količina tvarî koje se mogu otopiti. Hlađenje će pak često smanjiti topljivost jedne ili više soli (ne uvijek, jer ima i solî, poput kalcijevog acetata, koje se bolje otapaju u hladnoj, negoli u vrućoj vodi), uslijed čega će početi kristalizacija. Koja će sol ili soli kristalizirati, ovisi o naravi tih soli, ali isto tako i o tomu za koliko smo smanjili volumen te s koje na koju temperaturu hladimo otopinu.
Klasičan primjer tzv. dvostruke izmjene dobivanje je kalijevog nitrata iz natrijevog nitrata i kalijevog klorida. Obje polazne soli dobro su topljive u vodi, kao i one dvije koje mogu nastati razmjenom ionâ. Međutim, topljivosti tih soli različito se mijenjaju s temperaturom, pri čemu odskaču kalijev nitrat, čija topljivost dosta raste s temperaturom, i natrijev klorid, čija se topljivost gotovo ne mijenja s porastom temperature. Ono što se događa iskuhavanjem otopine je da u nekom času počne kristalizirati natrijev klorid, čija je topljivost najmanja u vreloj vodi. Filtriranjem vruće smjese odvojit će se iskristalizirani natrijev klorid, a hlađenjem filtrata smanjit će se topljivost kalijevog nitrata, tako da će doći do kristalizacije te soli. Nakon toga se može otfiltrirati i kalijev nitrat, a filtrat se potom može opet zagrijati i upariti na neki manji volumen. Očito, za potpuno razdvajanje tih dviju soli trebalo bi beskonačno mnogo takvih koraka, ali kako se većina produkata može dobiti već u dva ili tri takva ciklusa, kemičari su pristupom sasvim zadovoljni, unatoč njegovoj nesavršenosti.
Pozdrav, |
|
|
Odgovorio:
Ivica Cvrtila
i.cvrtila@rug.nl
<-- Povratak
|
|
|
Postavite
pitanje iz bilo kojeg područja kemije i
e-škola će osigurati da dobijete odgovor od kompetentnog znanstvenika. |
  |
|
