|
 |
|
Zašto su molekule gdje je na isti atom ugljika (C) vezano više od jedne hidroksilne skupine (-OH) nestabilne i brzo se raspadaju?
Vodikov karbonat (ugljična kiselina) H2CO3 postoji samo u disociranom obliku?
Zašto na pakovanjima umjetnih gnojiva često piše K2O, kad je kalijev oksid vrlo reaktivan (reagira sa vodenom parom i ugljičnim dioksidom iz zraka)
i u konačnici nastaje kalijev karbonat K2CO3 ? Nebi li na pakovanjima trebalo pisati da sadrže K2CO3 ?
Što nastaje elektrolizom H2SiF6?
|
|
Ime i prezime:
Tomislav B.
|
 |
 |
Razlog nestabilnosti geminalnih diola je odbijanje negativnih nabojâ na bliskim kisikovim atomima. To se vidi po tomu što je npr. kloral hidrat, kod kojega klorovi atomi dio odvuku dio negativnog naboja, stabilan u vodenim otopinama, dok njegov besklorni analog, 1,1-etandiol (hidratirani acetaldehid), nije.
Ugljična kiselina, baš kao i ortougljična pati od istog problema, zbog čega je u čistom stanju, kao krutina, sintetizirana tek 1991. Međutim, poznato je da u vodenim otopinama ugljikovog dioksida uvijek postoji ravnoteža između hidratiranog ugljikovog diokisda, ugljične kiseline, njezinih aniona (i hidronâ) te tragova ortougljične kiseline. Udio ugljične kiseline negdje je u rasponu promilâ tako da se u praksi obično zanemaruje. Za ravnotežu je zanimljivo napomenuti da se uspostavlja dosta sporo, tako da aerobna živa bića imaju enzim koji to ubrzava.
Iz povijesnih razloga, formulacije umjetnih gnojiva drže se oksidâ (izim dušikovog), a ne samih elemenata, dok su u njima stvarno prisutne soli, obično fosfati, sulfati i nitrati (kalijev karbonat naći će se tek u gnojivima koja služe baš dodavanju kalija u tlo). Značenje brojki opisao sam svojedobno ovdje.
Heksafluorosilicijeva kiselina u elektrolizama obično služi kao (inertni) elektrolit, što će reći da se elektrolizira nešto drugo (npr. olovo, da se pročisti). O elektrolizi sâme kiseline ne znam ništa, a ono što sam našao kopajući po Internetu nije me jako prosvijetlilo. Kako se čini, u odgovarajućim uvjetima elektrolizom heksafluorosilikatâ može se dobiti čist silicij, a našao sam i neki tekst o elektrolitičkom nanošenju silicijevog oksida na metalne površine. Međutim, u potonjem slučaju tekst ne daje nikakve jasne informacije o tomu što se zbiva, dok je nastanak silicijevog dioksida iz heksafluorosilikata po naravi hidroliza. Uglavnom, ne bi me čudilo da ispadne da se elektrolizom vodene otopine heksafluorosilicijeve kiseline dobiju vodik i kisik.
Pozdrav, |
|
|
Odgovorio:
Ivica Cvrtila
i.cvrtila@rug.nl
<-- Povratak
|
|
|
Postavite
pitanje iz bilo kojeg područja kemije i
e-škola će osigurati da dobijete odgovor od kompetentnog znanstvenika. |
  |
|
