|
 |
|
kako mogu napraviti stalaktite?
|
|
Ime i prezime:
tomas sotirovski
t.asani@hotmail.com
|
 |
 |
Odgovor na tvoje pitanje dosta ovisi o tomu što točno želiš. Ako prolaze jedino pravi stalaktiti, ne trebaš ih uopće praviti, već samo pričekati nekoliko desetaka tisuća godina da ti izrastu sami. Jasno, treba ti i pećina kroz koju stalno kaplje voda.
Ako će te pak zadovoljiti bilo što što se može brzo skrpiti, a ima sigast oblik, onda možeš i spraviti zasićenu otopinu neke soli, razdijeliti otopinu u dvije čaše i onda uzeti nekakvu krpu, smotati ju i objesiti preko obje čaše, tako da joj krajevi budu uronjeni u tekućinu (to može izgledati npr. ovako nekako). Kroz par dana na krpi bi se trebali pojaviti kristali, a kad-tad trebala bi se formirati i nekakva siga.
Tvorbu vrlo sličnu stalagmitu možeš dobiti ako hladnu prezasićenu vodenu otopinu natrijevog acetata (o njoj nešto više ovdje) polako lijevaš na kakvu god površinu. Jako prezasićena otopina oslobodit će toliko kristalâ da će efektivno sve postati krutina, zbog čega se polaganim lijevanjem može formirati stupić (vlažnog) natrijevog acetata trihidrata. Uz nešto truda moglo bi se postići i obrnuto, da se curenjem iste takve otopine kroz malu pukotinu formira stalaktit natrijevog acetata trihidrata.
Ako želiš napraviti nešto što će i po načinu nastajanja i po sastavu (o čemu nešto možeš pročitati ovdje i ovdje) odgovarati stalaktitima, ali tako da ne moraš čekati tisućama godina, onda dijelimo želju. Kako dosad nisam pokušavao sâm napraviti stalaktite, a nisam ni našao neki recept, ne mogu ti reći kako to izvesti, već ću samo ukratko opisati ideju po kojoj to jednom kanim pokušati.
Rast sigâ temelji se na otapanju kalcijevog karbonata u vodi koja sadrži nešto ugljikovog dioksida, uslijed čega nastaje nešto topljiviji kalcijev hidrogenkarbonat, te ponovnom taloženju kalcijevog karbonata kad koncentracija ugljikovog dioksida opadne. Očito, da bi se napravilo umjetni stalaktit, treba nekako proizvesti slične uvjete, po mogućnosti tako da sve ide brže. S materijalima se ne može puno birati. Svakako će trebati kalcijev karbonat i ugljikov dioksid, odnosno voda (pre)zasićena istim. Prvi je najbolje imati sprašen, tako da se što brže može otopiti, a možda bi se umjesto njega jednostavno moglo uzeti vapno. Ugljikov dioksid u vodu se može uvesti iz boce s tim plinom, pomoću nečega što će regulirati tlak, tako da boca ne eksplodira, a može se pokušati i s nekom gaziranom mineralnom vodom. Također, možda bi lakše bilo prvo spraviti bistru vapnenu vodu, a onda u njoj otopiti ugljikov dioksid pod visokim tlakom. U svakom slučaju, cilj je dobiti bistru tekućinu iz koje će postupno taložiti vapnenac. Kako smeđi i žuti tonovi po prirodnim sigama dolaze od željezovih kationa, u otopinu se možda može staviti i malo neke željezove(III) soli.
Jednom kad imamo otopinu, treba ju samo još pustiti da polako kaplje i onda se baviti brzinom kapanja, temperaturom, vlažnošću i strujanjem zraka te količinom ugljikovog dioksida u zraku. Nešto od toga dade se kontrolirati, nešto baš i ne. Drugim riječima, treba hrpu puta pustiti otopinu da kaplje, mijenjajući svako malo neki od uvjetâ, i nadati se da će pokušaji dovesti do formiranja nečega što će po svemu biti nalik prirodnim stalaktitima.
Kako rekoh, ne znam vodi li takav pristup ikamo, tako da ti predstoji dosta eksperimentiranja. Ako budeš radio pokuse, svakako javi kako su ispali.
Pozdrav, |
|
|
Odgovorio:
Ivica Cvrtila
i.cvrtila@rug.nl
<-- Povratak
|
|
|
Postavite
pitanje iz bilo kojeg područja kemije i
e-škola će osigurati da dobijete odgovor od kompetentnog znanstvenika. |
  |
|
