|
 |
|
Zasto se u reakciji natrija s vodom natrij zapali samo kada ga stavimo na filtrirni papir,a nece kada ga ne stavimo? Zasto je metalna veza fizikalno svojstvo a ne kemijsko? Koji je glavni uzrok velike reaktivnosti alkalijskih metala?Zasto alkalijski metali tvore jake luzine? Sto su uopce jake luzine-po cemu se razlikuju od slabih? Kako se odreduje kristalna struktura metala -tj. kako znati koju slagalinu ima?
|
|
Ime i prezime:
Erna Fekete
smily_hr
|
 |
 |
Natrij reagira s vodom uz razvijanje topline i vodika. Bez papira natrij »juri« po površini vode, a papir ga drži na mjestu. Tako se vodik može dovoljno zagrijati i zapaliti.
Ne bih rekao da je metalna veza svojstvo. Tvari u kojima su atomi povezani metalnom vezom (metali) imaju dobru toplinsku i termičku vodljivost, kovkost, karakterističan metalni sjaj... sve su to fizička svojstva po kojima su metali prepoznatljivi.
Alkalijski metali u pravilu ulaze u spojeve kao jednovalentni kationi (M+), a jedan od stupnjeva u nastanku takvih spojeva je ionizacija neutralnog atoma (otpuštanje elektrona). Energija potreban za ionizaciju atoma alkalijskih metala je vrlo niska što je jedan od razloga njihove reaktivnosti (energije ionizacije nekih metala su: Li 5,39 eV, Na 5,14 eV, K 4,34 eV, Mg 7,64 eV, Fe 7,90 eV, Cu 7,73 eV, 9,23 eV; eV - elektronvolt, mjerna jedinica za energiju, 1 eV = 1,602·10-19 J).
Lužine su otopine hidroksida u vodi. Za neki općeniti hidroksid MOH možemo napisati jednadžbu disocijacije:
MOH(aq) <=> M+(aq) + OH-(aq)
Hidroksidi se prema toj jednadžbi ponašaju baze pa je hidroksid jaka baza ako je reakcija pomaknuta krajnje desno (prema disocijaciji), a slaba baza ako disocijacija nije toliko izražena. Hidroksidi alkalijskih metala u vodi gotovo potpuno disociraju. Stupanj disocijacije MOH ovisi o više faktora, a među njima o čvrstoći veze M+-OH-. Očito se veza između alkalijskog kationa (Na+, K+,...) i hidroksidnog aniona (OH-) u vodi vrlo lako raskida.
Najsigurniji način za određivanje kristalnih struktura svih tvari, uključujući metala, ide preko difrakcije roentgenskih ili neutronskih zraka. O difrakcijskim metodama si već vjerojatno učila pa neću posebno pisati. Uglavnom, tako se izravno odredi prostorni raspored atoma.
I konačno, pitala si zašto se oboji plamen uz alkalijske metala ili njihove spojeve. Na visokoj temperaturi spojevi se razlažu i oslobađaju atomi metala. Neki atomi prime dovoljno energije da elektron u elektronskom omotaču prijeđe iz osnovnog stanja u neko pobuđeno stanje. Povratak u osnovno stanje zbiva se uz oslobađanje energije, ponekad kao elektromagnetskog zračenja. Energijske razlike između stanja su stalne i karakteristične za pojedinu vrstu atoma. Ako energija odgovara energiji fotona vidljive svjetlosti, tada će emitirano elektromagnetsko zračenje pripadati vidljivom dijelu spektra.
Karakterističan elektronski prijelaz za atom natrija prati energijska razlika od 2,10 eV. Toliku energiju nosi elektromagnestko zračenje valne duljine 589 nm, odnosno žuta svjetlost. Bojanje plamena nije ograničeno samo na alkaljske metale. Među prijelaznim metalima najpoznatiji je primjer bakar. Komadić bakrene žice, dovoljno dug kako se ne bi opekla, stavi u plamen plinskog štednjaka, malo pričekaj i sama ćeš vidjeti. |
|
|
Odgovorio:
Kristijan A. Kovač
kkovac@chem.pmf.hr
<-- Povratak
|
|
|
Postavite
pitanje iz bilo kojeg područja kemije i
e-škola će osigurati da dobijete odgovor od kompetentnog znanstvenika. |
  |
|
