|
![](../grafika/lin_pitanje.gif) |
Zadane su sljedece otopine: K2SO4, MgCl2, MgCO3. Zadatak je poredati ih po rastucoj pH(sve tri otopine imaju zadanu koncentraciju 1 M). Zanima me kako se to odreduje bez da imamo zadane konstante disocijacije?
|
Ime i prezime:
Lucija Vican
luvican@gmail.com
|
![](../grafika/lin_odgovor.gif) |
![](../grafika/blind.gif) |
Mene pak zanima kako pripraviti otopinu magnezijevog karbonata koncentracije 1 mol/L, s obzirom na to da koncentracija zasićene (vodene) otopine iznosi 0,000126 mol/L. Doduše, nije ni snalaženje bez konstanti disocijacije baš jako daleko od misterije, tako da bi se zadatak ukratko mogao proglasiti posvemašnjim promašajem, osim ako to nije zadatak s kakvog natjecanja, ili možda problemski zadatak. Kao i s drugim takvim zadacima, preporučio bih prenijeti radosnu vijest osobi koja ti je pitanje zadala.
U međuvremenu možemo na improvizacije. Zamislimo da je netko odvagnuo kalijevog sulfata, magnezijevog klorida i magnezijevog karbonata te ih razmutio u vodi s namjerom da konačne koncentracije budu po 1 mol/L, nakon čega (možda i pričekavši da se slegne magnezijev karbonat) je u svaku otopinu uronio indikatorski papirić i pogledao kako mu se promijenila boja. Što možemo očekivati? Prve dvije soli potječu od jakih baza i kiselina, tako da bi otopine trebale biti neutralne. Treća je pak u vodi netopljiva, tako da opet imamo neutralnu otopinu. Daklem, ne baš osobito zanimljiv poredak.
To znači da za nekakvu preciznost ipak trebamo konstante disocijacije, ili barem nekakvu ideju o tomu kolike su. Konkretno, trebamo znati da je klorovodična kiselina jaka, sumporna kiselina jaka u prvom stupnju, a u drugom tako-tako, dok je ugljična kiselina slaba. S tim informacijama možemo reći da će magnezijev klorid dati neutralnu otopinu, kalijev sulfat vrlo blago bazičnu, a magnezijev karbonat malo bazičniju, budući da ipak nije potpuno netopljiv u vodi.
Ako baš želimo računati, možemo naći da će otopina klorida stvarno biti neutralna, sulfatna imati pH oko 8, a karbonatna oko 10. Posao se, za grubu aproksimaciju, svodi na nalaženje konstanti kiselosti (za sumpornu je pK2 = 1,99, a za ugljičnu pK2 = 10,32), računanje konstanti bazičnosti za anione i korjenovanje umnoška njih s koncentracijama tih aniona (imajući na umu da karbonata ima puno manje, nego što to misli autor zadatka).
Pozdrav, |
|
Odgovorio:
Ivica Cvrtila
i.cvrtila@rug.nl
<-- Povratak
|
|
|
Postavite
pitanje iz bilo kojeg područja kemije i
e-škola će osigurati da dobijete odgovor od kompetentnog znanstvenika. |
![](../grafika/lin_vipitate_up.gif) ![](../grafika/lin_vipitate_6.gif) |
|