|
 |
|
Što je nobelova nagrada? Koji su hrvatski nobelovci kemičari?
|
|
Ime i prezime:
Barbara Hoblaj
barbara.hoblaj@ck.htnet.hr
|
 |
 |
Prije nešto više od jednog stoljeća, 10. prosinca 1896. godine umro je Alfred Bernhard Nobel, švedski kemičar i industrijalac. Postao je poznat još za života, najviše po izumu dinamita (1866.). Proizvodnjom eksploziva stekao je poprilično bogatstvo, no mučila ga je spoznaja da se oni, iako namijenjeni uporabi u rudarstvu i građevinarstvu, sve više koriste u ratne svrhe. Godinu dana prije smrti sastavio je oporuku kojom je odredio da se veći dio njegova bogatstva, u obliku nagrada, iskoristi za poticanje znanstvenog i umjetničkog rada i uspostavljanje mira u svijetu. Slijedeći Nobelovu oporuku 29. lipnja 1900. utemeljena je Nobelova zaklada. Zaklada čuva i ulaže kapital od kojega se svake godine izdvajaju sredstva za Nobelovu nagradu. Prema oporuci, nagrada se dodjeljuje svake godine i to za: fiziku, kemiju, fiziologiju ili medicinu, književnost i mir. Kraljevska švedska akademija znanosti dodjeljuje Nobelovu nagradu za fiziku i kemiju, Karolinški institut (Stockholm) dodjeljuje nagradu za fiziologiju ili medicinu, nagradu za književnost Švedska akademija, a nagradu za mir Nobelov komitet koji izabire Norveški parlament. Nobelova nagrada ne mora se dodijeliti doista svake godine što ovisi o odluci nadležnih tijela. Od godine 1968. dodjeljuje se i nagrada za ekonomiju Centralne švedske banke u spomen na Alfreda Nobela. Iako ne ulazi u odredbe oporuke, dodijela te nagrade slijedi ista načela.
Svečanost uručenja upriličuje se svake godine na dan Nobelove smrti u Stockholmu (za fiziku, kemiju, fiziologiju ili medicinu, književnost i ekonomiju) i Oslu (za mir). Nagrada se sastoji od diplome, zlatne medalje i novčanog iznosa koji posljednjih nekoliko godina iznosi desetak milijuna švedskih kruna.
Ne može se reći da povijest Nobelove nagrade ne prati politika. Više puta se činilo da je odabir laureata slijedio, ne interese struke i svijeta što je bila Nobelova želja, već interese Skandinavije i svjetskih sila. Oko nagrada u području znanosti nema mnogo proturječja, ali izbor dobitnika nagrada za književnosti, mir i ekonomiju je prečesto bio upitan. Noviji primjer, možda i najžalosniji, jest Nobelova nagrada za mir dodjeljena 1994. godine Yasseru Arafatu, Shimonu Perezu i Yitzaku Rabinu: 'za njihove napore za uspostavljanjem mira na Srednjem istoku' gdje i dalje bjesni rat! Usprkos tomu Nobelova nagrada ostala je najuglednije svjetsko priznanje koje jedan čovjek može dobiti za života.
Barem je u načelu tako. Nobelov izbor područja za koja se nagrade dodjeljuju nije bio najsretniji (oko razloga njegove odluke nastale su kasnije mnoge priče, mitovi i legende). Kasnije su ustanovljene druge zaklade i nagrade koje su trebale nadopuniti Nobelove nagrade. Jedna od njih je Crafoordova nagrada (utemeljili su je Anna-Greta i Holger Crafoord) koja se od 1982. godine dodjeljuje znanstvenicima za istaknuta postignuća na područjima bioznanosti, geoznanosti, matematike, astronomije i istraživanje reumatoidnog artritisa. Za dodjelu Crafoordove nagrade nadležna je Kraljevska švedska akademija znanosti. Ove godine Crafoordovu nagradu dobio je Carl Woese 'za otkriće treće domene života'. Za Woesea se već godinama »govorkalo« da je zaslužio Nobelovu nagradu, no njegov rad (mikrobiologija i evolucija) ne pripada ni medicini niti fiziologiji (iako već ima utjecaja na njih).
A hrvatski Nobelovci? Godine 1939. nagradu za kemiju dobio je Leopold Ružička, rođen 1887. u Vukovaru, ali je svoj radni vijek proveo uglavnom u Švicarskoj, u Zürichu. Bio je organski kemičar i pretežno se bavio prirodnim organskim spojevima. Nobelova nagrada dodjeljena mu je 'za rad na polimetilenima i višim terpenima'. Vladimir Prelog njegov je učenik, suradnik i nasljednik u laboratoriju u Zürichu. Rođen je 1906. u Sarajevu. Studirao je u Pragu, ali se 1935. vratio na Sveučilište u Zagrebu i tako je nastala Prelogova zagrebačka škola organske kemije. Kako je Drugi svjetski rat došao u Hrvatsku, tako je Prelog otišao u Švicarsku, kod Ružičke. Nastavio je njegov rad, a kasnije se više bavio problemima strukture (prostornog rasporeda atoma u molekulama) u organskoj kemiji. Time je zaslužio i Nobelovu nagradu, 1975. godine.
Preporučujem ti da posjetiš iduće web-stranice na kojima možeš naći puno više o Nobelu, Nobelovoj nagradi i našim dragim Nobelovcima:
Nobelov e-muzej:
http://www.nobel.se/index.html
Švedska kraljevska akademija znanosti:
http://www.kva.se/KVA_Root/index_eng.asp
The Nobel Prize Internet Archive:
http://www.almaz.com/nobel/nobel.html
O našim znanstvenicima:
http://nippur.irb.hr/hrv/znanstvenici/index.html
http://www.autoteka.com/eskola/kem/prelog.php3
http://www.nobel.se/chemistry/laureates/1939/ruzicka-bio.html
http://www.nobel.se/chemistry/laureates/1975/prelog-autobio.html
O Alfredu Nobelu napisano je više knjiga, možda nešto od toga ima na policama vaše knjižnice. Tu je i časopis Priroda koji povremeno objavi pokoji članak na slične teme.
@@ |
|
|
Odgovorio:
Kristijan A. Kovač
kkovac@chem.pmf.hr
<-- Povratak
|
|
|
Postavite
pitanje iz bilo kojeg područja kemije i
e-škola će osigurati da dobijete odgovor od kompetentnog znanstvenika. |
  |
|
