|
 |
|
Poštovani,
kako bi dokazali da je otapanjem magnezija u vodi nastao plin vodik?
Hvala unaprijed na odgovoru!
|
|
Ime i prezime:
Mia Jepure
mia.sebastian@live.at
|
 |
 |
Ima za to više različitih načina. Najpouzdanija bila bi spektroskopija, tj. uvođenje tog plina u npr. plameni spektrofotometar i analiza emisijskog spektra. Ti su spektri karakteristični za pojedine elemente, pa tako i vodik.
Nepogrešiva metoda također je i masena spektroskopija, s tim da trebaš vrlo visoke energije da ioniziraš molekule vodika, a nisam ni skroz siguran gdje naći uređaj koji radi s tako malim česticama.
Ako želiš to dokazati u školi ili kod kuće, morat ćeš se pozabaviti kemijskim svojstvima vodika i možebit spojeva koji od njega nastaju. Primjerice, vodik lako gori na zraku, pri čemu nastaje voda. Zapravo, gori toliko lako da je reakcija eksplozivna. Ako ti je zapaljivost dovoljno uvjerljiva kao dokaz vodika, možeš jednostavno u čašu s klorovodičnom kiselinom ubaciti komadić magnezija i nakon nekoliko sekundi poduljom šibicom (da si ne oprljiš prste) pokušati zapaliti plin što se oslobađa. Ako nije, nego hoćeš i dokazati da gorenjem nastaje voda, trebat će ti zatvorena aparatura s cjevčicom kroz koju će izlaziti plin(ovi). Ona se prvo mora potpuno ispuniti vodikom, a tek se onda može taj plin zapaliti na otvoru cjevčice, a iznad postaviti kakav komad stakla da se vidi hoće li se na njemu kondenzirati voda (koja se može dokazati npr. bezvodnim bakrovim(II) sulfatom). Je li cjevčica ispunjena vodikom, možeš provjeriti tako da u naopako otvorenu epruvetu skupiš malo tog plina i onda ga podalje od one cjevčice zapališ. Ako prasne, u cjevčici i dalje ima kisika.
Nešto jednostavnije bilo bi uvoditi vodik u vodenu otopinu soli kakvog prijelaznog metala i vidjeti hoće li se tako metalni kationi reducirati u metal. Može se i uvoditi vodik u otopinu kalijevog permanganata i pogledati hoće li se otopina obezbojiti zbog redukcije vodikom.
Još jedna mogućnost koja mi pada na pamet je uvoditi vodik u varikinu. Ako reagira dovoljno brzo s hipokloritnim anionima, s vremenom bi od varikine trebala nastati otopina obične soli, što bi se osjetilo i po nestanku mirisa klora i po tomu što otopina iz lužnate postaje neutralna.
Kako nijednu od tih reakcija nisam pokušao izvesti, moram priznati da ne znam bi li sve to stvarno tako funkcioniralo. Siguran sam jedino da će mjehurići plina koji se oslobodi kad ubaciš magnezij u kiselinu vrlo lako planuti.
Pozdrav, |
|
|
Odgovorio:
Ivica Cvrtila
i.cvrtila@rug.nl
<-- Povratak
|
|
|
Postavite
pitanje iz bilo kojeg područja kemije i
e-škola će osigurati da dobijete odgovor od kompetentnog znanstvenika. |
  |
|
