|
 |
|
Zašto se viskoznost zagrijavanjem smanjuje,a snižavanjem temperature povećava?kad se vodi povisi temperatura-kako to djeluje na napetost površine?kako djeluje amfipatske molekule na napetost,odnosno gdje se smještaju i što čine?Unaprijed hvala.
|
|
Ime i prezime:
Ivan Marić
ledakuzik63@gmail.com
|
 |
 |
6000.
Viskoznost je mjera za otpor tekućine prema deformacijama, u što spada i tečenje. Razlog zašto tekućine ne teku bez otpora može se naći na mikroskopskoj razini, odnosno u njihovoj molekulskoj (ili atomskoj) građi. Atomi i molekule, kad se nađu blizu, što je redovit slučaj u kondenziranim fazama (tj. krutinama i tekućinama), stvaraju međumolekulske interakcije. One idu od slabih, disperzijskih pa sve do jakih vodikovih veza (o svemu tome više ovdje), a u ionskim ćeš tekućinama isto tako naći i privlačenja suprotnih naboja. Svim tim interakcijama zajedničko je to da se zbog njih molekule manje ili više jako drže jedne za druge. To znači da će se bilo kakvom njihovom kretanju ispriječiti nekakav otpor. Koliki je taj otpor, za početak ovisi o samim molekulama. One koje stvaraju jače međusobne veze više će se opirati kretanju, a isto vrijedi i za one koje su veće (što je opet zbog većih međusobnih sila, budući da jačina disperzijskih interakcija ovisi o površini preko koje se molekule međusobno dotiču, a time i o njihovoj veličini).
Utjecaj temperature na viskoznost opet je vezan za mikroskopsku razinu, i opet ide kroz međumolekulske interakcije. Na atomskoj razini temperatura ne postoji. Umjesto nje imamo kinetičku energiju, a sama temperatura zapravo i jest mjera za srednju kinetičku energiju čestica. To pak znači da se njome izražava koliko se brzo čestice prosječno giblju. Više gibanja znači manje vremena provedenog na istom mjestu, a time i slabiji utjecaj međumolekulskih interakcija. Slabije međusobne sile znače pak i da će lakše biti deformirati tekućinu, pa tako i lijevati ju.
Površinska napetost izvodi se iz istih sila kao i viskoznost, tako da će utjecaj temperature biti isti.
Amfipatske odnosno amfifilne molekule karakteristične su po tomu što imaju jasno definirane polarne i nepolarne dijelove. Nađu li se u kakvom otapalu, bit će sklone složiti se u opne ili micele, tako da u kontakt s otapalom dođu samo oni njihovi dijelovi koji su slični otapalu. Što će točno napraviti, ovisi o otapalu i njihovom obliku. Oblik definira u što će se molekule organizirati. One kod kojih su polarni i nepolarni dijelovi približno jednakih širina vjerojatno će formirati membrane ili filmove. Nesrazmjer tih dvaju dijelova čini pak površinu zakrivljenom, što vodi u cjevčice ili micele (grudaste nakupine molekula u kojima je unutrašnjost sazdana od onih dijelova koji se ne miješaju dobro s otapalom, dok prema van vire topljiviji njihovi dijelovi). Kamo će točno biti što okrenuto, ovisi o otapalu. Dio molekula amfifila uvijek će se naći na površini tekućine (neovisno o tomu formiraju li se agregati ili ne), što će u slučaju vode smanjiti površinsku napetost, dok za nepolarna otapala nisam skroz siguran što će se dogoditi. U slučaju vode prisustvo drugih, manje polarnih molekula slabi sile koje drže tekućinu na okupu, tako da se površinska napetost smanji. Međutim, nepolarne tvari nemaju jakih međumolekulskih veza, dok surfaktanti barem dijelom svojih molekula to mogu postići, a hoće li to podići li isto spustiti površinsku napetost, ne mogu odoka procijeniti.
Pozdrav, |
|
|
Odgovorio:
Ivica Cvrtila
i.cvrtila@rug.nl
<-- Povratak
|
|
|
Postavite
pitanje iz bilo kojeg područja kemije i
e-škola će osigurati da dobijete odgovor od kompetentnog znanstvenika. |
  |
|
