|
 |
|
Evo ovako pošto je sutra županijsko natjecanje iz kemije imam par pitanja :)
1. Kako prepoznati kada je potpuno, a kada nepotpuno gorenje i mozete li mi napisat par primjera vezano uz to te 2. što je suvišak u kemiji (u kemijskoj jednadžbi) nigdje ne piše u knjigama, a nađe se na natjecanjima.
Hvala unaprijed!
|
|
Ime i prezime:
Ivan Sloković
ivan1.slokovic@gmail.com
|
 |
 |
Jedna od stvari koje sam naučio dok sam i sâm obilazio natjecanja je da dan prije treba odmarati. Nije da sam se toga uvijek držao, ali ne sjećam se da mi je ikad puno pomoglo ponavljanje kemiju pred samo natjecanje.
Za slučaj da te odgovori ne zanimaju samo zbog mogućeg prolaza na državnu razinu, nego i radi njih samih, evo ih ipak dan iza natjecanja (nadam se da je lijepo prošlo):
Potpunim izgaranjem nastaju produkti koji sami ne mogu reagirati s kisikom, dok produkti nepotpunog izgaranja i dalje mogu reagirati. Klasičan primjer je izgaranje ugljika. Ako se provodi uz dovoljno kisika, nastat će ugljikov dioksid, koji je po pitanju daljnje oksidacije pasivan. Međutim, ako kisika nije dovoljno, nastaje ugljikov monoksid, zbog svoje otrovnosti uzrok mnogih tragedija za zimskih mjeseci. Taj plin može gorjeti na zraku, a produkt oksidacije je ugljikov dioksid. Slično, izgaranjem fosfora uz dovoljno kisika nastat će fosforov(V) oksid, dok će nedostatak kisika voditi u nastajanje fosforovog(III) oksida koji opet može dalje reagirati s kisikom da bi dao fosforov(V) oksid.
Općenito, potpuno i nepotpuno izgaranje nisu odveć praktični termini. Primjerice, uzmeš li komad sumpora pa ga zapališ, ono što će nastati je sumporov dioksid. Taj će plin nastati neovisno o tomu koliko ima kisika, ali ipak nije najviši sumporov oksid (pa ni najniži, jer postoji i monoksid). Uz visoke temperature i katalizatore može se dobiti i sumporov trioksid, spoj iz kojega se dobiva sumporna kiselina (ne direktno jer jer reakcija s vodom eksplozivna). Kako postoji viši oksid, očito je da se radi o nepotpunoj oksidaciji. Međutim, kako je taj spoj prilično postojan na zraku, dojam nepotpunosti u najmanju je ruku nepotpun, budući da nikakav suvišak kisika neće dovesti do nastajanja trioksida (kao što ni manjak kisika neće voditi u nastajanje sumporovog monoksida). Sličnih komplikacija može se naći i u gorenju metalâ i ostalih elemenata, tako da je potpunost ili nepotpunost gorenja nešto što preživljava samo još u školskim knjigama, dok se u znanosti jednostavno opisuje uvjete u kojima će iz određenih reaktanata nastati određeni produkti.
Suvišak u neku ruku također spada u (reakcijske) uvjete. On označava to da nekog reaktanta ima više nego što ga treba da se utroši drugi (ili više drugih). Primjerice, klor i vodik reagiraju u omjeru 1:1:
H2 + Cl2 → 2 HCl
Zamiješaju li se iste količine tih dvaju elemenata, u reakciji će se oba potpuno utrošiti. Ako jednog bude više, sve što ne izreagira na kraju će reakcije ostati i ta količina je suvišak. On se u kemijskim jednadžbama ne prikazuje jer se u njima prikazuju samo promjene. Ipak, često se događa da u stvarnim eksperimentima nekog reaktanta treba u suvišku jer se npr. raspada, reagira dajući neželjene produkte, ili jer bi reakcija inače išla presporo. Poseban slučaj su reakcije kod kojih postoji ravnoteža između reaktanata i produkata. Tada se manje dragocjen reaktant dodaje u suvišku kako bi se što bolje iskoristio onaj vredniji.
Pozdrav, |
|
|
Odgovorio:
Ivica Cvrtila
i.cvrtila@rug.nl
<-- Povratak
|
|
|
Postavite
pitanje iz bilo kojeg područja kemije i
e-škola će osigurati da dobijete odgovor od kompetentnog znanstvenika. |
  |
|
