|
 |
|
molim vas da mi objasnite alfa i beta raspad!
|
|
Ime i prezime:
Luka Bulić
|
 |
 |
Alfa-raspadom iz atomske jezgre izleti α-čestica, odnosno jezgra helija-4 (24He), čime se maseni broj jezgre smanji za 4, a atomski za 2.
Negativnim β-raspadom oslobađaju se elektron i antineutrino koji nastaju pretvorbom neutrona u proton. Ako se pak radi o pozitivnom β-raspadu, proton će se pretvoriti u neutron, pri čemu će se osloboditi pozitron i neutrino. Dok negativnim β-raspadom, zbog pretvorbe neutrona u proton, atomski broj poraste za jedan, kod pozitivnog će isti broj pasti za jedan. Kako nastale čestice imaju gotovo zanemarivo malu masu, maseni broj u oba slučaja ostaje isti.
Pitanje zašto se radioaktivni raspad uopće događa već je ponešto složenije, tako da mogu pokušati prenijeti samo ono malo što i sâm znam. Općenito, krene li se od vodika kao najjednostavnijeg elementa, porast broja protonâ i neutronâ u jezgri čini jezgre stabilnijima i to vrijedi sve do željeza-56. Nakon toga, jezgre opet postaju sve nestabilnijima, i tako sve dok se ne dođe do bizmuta, koji prema teoriji ima preveliku jezgru da bi mogla mirno postojati. Nakon njega (bizmutov najstabilniji izotop ima vrijeme poluraspada daleko veće od starosti Svemira, tako da je u praktičnom smislu stabilan), svi su kemijski elementi radioaktivni, što će reći da im se jezgre postupno raspadaju.
Pored veličine, na stabilnost jezgre utječe i omjer broja protonâ i neutronâ. Idealno je kad ih ima jednako, a što je razlika veća, veće su i šanse da će jezgra biti nestabilna. Zbog toga svi elementi mogu imati nestabilne izotope. Primjerice, u prirodi su normalno prisutna tri izotopa vodika: procij, čija jezgra ima samo jedan proton, deuterij, gdje je uz proton prisutan i neutron, te tricij, koji u jezgri ima dva neutrona. Dok su prva dva izotopa stabilna, kod tricija su dva neutrona već previše pa je radioaktivan te negativnim β-raspadom prelazi u helij-3. Koji će se točno radioaktivni raspad zbivati u nekoj nestabilnoj jezgri, ovisi o tomu koliko ona ima protonâ i neutronâ te koji je stabilan broj istih najbliži i k tomu dostupan putem nekog od radioaktivnih raspada. Čest je slučaj, osobito u težih elemenata, da se zbiva cijeli niz radioaktivnih raspada kojima se od neke nestabilne jezgre dolazi do stabilne. Jedan od najpoznatijih primjera radioaktivnih nizova je onaj uranija.
Pozdrav, |
|
|
Odgovorio:
Ivica Cvrtila
i.cvrtila@rug.nl
<-- Povratak
|
|
|
Postavite
pitanje iz bilo kojeg područja kemije i
e-škola će osigurati da dobijete odgovor od kompetentnog znanstvenika. |
  |
|
