|
 |
|
Objasni zašto miris naftalena osjećamo, a miris kuhinjske soli ne osjećamo?
|
|
Ime i prezime:
Ana Racan
ana.racan6@gmail.com
|
 |
 |
Ne znam kako je s ostalim pripadnicima moje vrste, ali ja mogu osjetiti miris soli, bilo kad otvorim kakvu posudu sa solju, bilo kad se nađem dovoljno blizu mora.
S naftalinom je lako: taj spoj sublimira, a k tomu se veže za neke od receptorâ mirisa, tako da ćemo ga lako osjetiti, baš kao i moljci, zbog kojih se nekad stavljao u ormare.
Sol, međutim, nije hlapljiva. Kako ona dođe do nosa? Usudio bih se reći da si ne umišljam miris, jer isto tako poznajem i miris lužnatih otopina, modre galice ili pak hrđe (kad je vlažna). Riječi u zagradi vode u objašnjenje: molekule vode, kad ishlape, nisu uvijek same. Ponekad sa sobom ponesu i čestice drugih tvari te, tako obogaćene, dospiju u nos. Nos pak nije specijaliziran za hlapljive tvari. Miris je u svojoj biti identičan okusu. Postoje receptori koji manje ili više specifično vežu određene tvari, često bitne za preživljavanje, nakon čega se signal šalje u mozak. Ti se receptori nalaze u usnoj šupljini, dijelom na jeziku, dijelom u nosu. Ono što će osjetiti nije posve isto, ali dijelom se i poklapa, zbog čega će mnogi okusi biti slični mirisima. To što ćemo neke tvari lakše okusiti, a neke lakše namirisati više je posljedicom načina prenošenja, negoli njihove prirode.
Pozdrav, |
|
|
Odgovorio:
Ivica Cvrtila
i.cvrtila@rug.nl
<-- Povratak
|
|
|
Postavite
pitanje iz bilo kojeg područja kemije i
e-škola će osigurati da dobijete odgovor od kompetentnog znanstvenika. |
  |
|
