|
 |
|
koji su pozitivni utjecaji kemije na ekologiju?
|
|
Ime i prezime:
Lovro Vešliga
goodofthewar@yahoo.com
|
 |
 |
I kemija i ekologija su znanosti, s tim da je ekologija multidisciplinarno područje koje se temelji najviše na kemiji i biologiji, kao i dosta fizike, pa i sociologije. Kako nisam filozof znanosti, teško mi je zamisliti neke negativne utjecaje jedne (grane) znanosti na drugu, iako se može tu i tamo dogoditi da neka istraživanja prijeđu iz jedne u drugu. Ono što kemija donosi ekologiji jest ogromna količina informacija o kemijskim procesima koji se zbivaju u prirodi, kako živoj, tako i neživoj.
Vjerojatno te ovaj uvod zbunio, zbog čega slijedi ovaj odlomak. Ono na što običan puk, a očito i onaj učiteljski, obično misli pod pojmom "ekologija" jest zaštita ili čak opće stanje okoliša, dok će s kemijom često zabrazditi pravo u kemijsku industriju. Obje slike su pogrešne, što možeš zaključiti i iz drugačijih riječi koje sam upotrijebio u drugom odlomku.
Kemijska industrija, na koju se jamačno ovdje mislilo, sve donedavno, a u mnogim državama i danas, među glavnim je izvorima zagađenja. No, to je stvar ljudi koji se time bave, zanemarujući pritom kako stvarne propise, tako i zdrav razum, a sve u svrhu zgrtanja više novca. Kemija kao znanost za to je kriva onoliko koliko je i automobilska industrija kriva za prometne nesreće ili industrija oružja za terorističke napade. Znanost proizvodi znanje, ono što slijedi dalje najviše ovisi o politici, odnosno tomu kako će se koja država organizirati (npr. hoće li paziti na čistoću ili će pak podleći krupnom kapitalu nauštrb vlastitog građanstva). Ljudi sami odlučuju kako će koristiti znanja koja imaju. Znanja su tu dosta nemoćna, kao i znanost koja ih daje.
Doduše, sad kad već imamo svijet uneređen kojekakvim otpadom, mnogi su se kemičari počeli baviti time kako očistiti što je zagađeno, ali i kako izbjeći nova zagađenja. Zato se danas smišljaju industrijski procesi u kojima će se izbjeći tvari pogubne za okoliš, kao i prevelika potrošnja energije. Istražuju se načini dobivanja energije iz tvari koje je lako dobiti, tako da se smanji potrošnja fosilnih goriva, uključujući tu i vjetar i Sunce, s tim da potonji već idu dosta u fiziku. Također, razvija se ambalaža koja će se, bačena u prirodu, brzo raspasti, i to bez produkata koji bi škodili živim bićima, ali i ta koju će biti lakše reciklirati. S druge strane, za smeće koje već jest u okolišu pokušavaju se naći kemijske metode uklanjanja. Meni su tu najzanimljiviji pokušaji uzgajanja takvih bakterija koje bi se hranile plastikom. Njih bi samo trebalo pustiti u okoliš, pa da kroz nekoliko desetljeća sva ta plastika jednostavno nestane.
No, sve te nove ideje nose i svoje rizike. Energija dobivena iz tzv. biogoriva iziskuje da se hrana pretvara u gorivo što ne zvuči baš najbolje dok god imamo milijune gladnih. Mnoge od naprednih tehnologija zapravo i nisu toliko napredne, ali zato jesu izuzetno skupe. Bioinženjering odnosno igranje s evolucijskim procesima pak spada u teško predvidljive procese. Bakterije koje jedu plastiku možda bi jednostavno izumrle kad bi im ponestalo hrane. A možda bi počele napadati živa bića, ili industrijske proizvode koji su i dalje u upotrebi.
Uglavnom, ne da se to kratko opisati. Želiš li znati više, najbolje je da redovito pratiš što se piše o ekologiji, po mogućnosti ne samo po novinama jer su novinari uglavnom slabo informirani.
Pozdrav, |
|
|
Odgovorio:
Ivica Cvrtila
i.cvrtila@rug.nl
<-- Povratak
|
|
|
Postavite
pitanje iz bilo kojeg područja kemije i
e-škola će osigurati da dobijete odgovor od kompetentnog znanstvenika. |
  |
|
