molim detaljno objasnjenje limunske kiseline i konkretno E300 i E330, te stetnost istih.

Ime i prezime: maja matejcic ariano.matejcic@ri.hinet.hr

 


Dodaci (aditivi) prehrambenim proizvodima obično se označuju E-brojevima i ti su brojevi jedinstveni za svaki spoj. E300 oznaka je askorbinske kiseline, poznatije kao vitamin C, a E330 je limunska kiselina. Askorbinska i limunska kiselina nisu u nekoj užoj vezi ni po kemijskim niti po biološkim svojstvima (na donjoj slici možeš vidjeti koliko im se razlikuju strukture molekula). Vitamini mogu naškoditi ako se uzimaju u prevelikim dozama pa se ponekad mogu pojaviti nuspojave i zbog pretjeranog unošenja vitamina C. Ali takvi slučajevi su stvarno jako, jako rijetki i događaju se samo uz neumjereno korištenje vitaminskih dodataka. Koncentracije u hrani su preniske za takvo što. Najčešće se vitamin C niti ne dodaje namirnicama radi svojih 'vitaminskih' osobina (u takvim slučajevima se ne broji kao aditiv), već zato što pomaže u sprečavanju kvarenja.
Limunska kiselina sastavni je dio svake prehrane. Naziv je dobila jer je glavna kiselina u limunima, ali je ima u velikim količinama u drugom voću, povrću, sokovima (kako 'domaćim' tako i 'kupovnim'), vinu. Potpuno je neškodljiva i vjerojatno je jedan od najviše korištenih dodataka hrani. Iako u nekim tekstovima koji kruže po Internetu piše da izaziva rak! Očito se pisci tih članaka nisu niti potrudili saznati što se krije iza oznake E330.

Svako malo pojavi se neki članak kojemu je svrha upozoriti potrošače na kojekakve dodatke prehrambenim proizvodima. A tu se stvarno može naći svačega (i u hrani i u člancima). Svi dodaci koji se nalaze na E-listi su pomno ispitani i mnogima je upotreba ograničena ili potpuno zabranjena. Sigurno će još neki biti zabranjeni ako se pokaže da su štetni ili im se nađe bolja zamjena. Ali, koliko se sada zna, svi su dozvoljeni preparati sigurni u granicama prosječnog konzumiranja. Zakoni strogo kontroliraju ovakve stvari pa tako i kod nas postoji Pravilnik o aditivima (Narodne novine, broj 130/98 i 122/2000, www.nn.hr/sluzbeni-list/sluzbeni/index.asp).
Neki od tih dodataka su dokazano štetni, na primjer nitrati. Ali opasnost od nitrata u mesnim prerađevinama je mnogo manja od trovanja pokvarenim mesom (botulizam). Slično je sa svim drugim konzervansima. Na neke tvari su proširene alergijske reakcije, ali u pravilu je manje ljudi alergično na aditive, nego na alergente koji su svuda oko nas (pelud, neke vrste povrća, prašina) i s kojima normalno živimo.

Postoji i ona mračna strana prehrambene industrije, kada se radi ostvarenja veće zarade u proizvode dodaju nedopuštene tvari preko svake mjere. Bez obzira radi li se o potpuno neotrovnom škrobu u suhomesnatim proizvodima ili o opasnom glikolu u vinu. Takvi postupci su zabranjeni i naravno nikada neće pisati na etiketi. A opet, nije tako samo u industriji. I na selu, gdje je navodno hrana zdrava, mogu se naći antifriz u vinu, minij u mljevenoj paprici, modra galica u krastavcima i šećer u rakiji. Da ne govorimo o pesticidima...

Neki korisni linkovi:
www.ekologija.net/hrana/aditivi_n1.htm
www.ekologija.net/hrana/aditivi.htm
web.unbc.ca/chemistry/CHEM110/additives.pdf
www.foodag.com/en/home.htm
www.eufic.org/en/quickfacts/food_additives.htm
europa.eu.int/comm/food/fs/sfp/addit_flavor/additives/index_en.html

Odgovorio: Kristijan A. Kovač   kkovac@chem.pmf.hr

<-- Povratak

 

Postavite pitanje iz bilo kojeg područja kemije i
e-škola će osigurati da dobijete odgovor od kompetentnog znanstvenika.

copyright 1999-2000 e_škola_________kemija