|
 |
|
mozete nam reci nesti vise o jodoform reakciji i kako se odreduje element putem nmr?
|
|
Ime i prezime:
penny lane
red_angel_queen@hotmail.com
|
 |
 |
O jodoform rekciji postoji odgovor negdje među starim odgovorima, pa ga ti slobodno potraži.
Drugi put, crvena anđeoska kraljice, nećeš dobiti odgovor, ako se ne predstaviš.
Spektroskopija nuklearne magnetske rezonancije je danas jedna od najmoćnijih (ne samo od spektroskopskih) metoda za određivanje strukture spojeva. Danas se kemičaru pojavi iskra u oku kad se sjeti nmr-a (kemičaru u Hrvatskoj uz tu iskru dolazi i čežnja). Eto, to ti je tak' dobra metoda. Riječ spektroskopija ti sama kaže de se negdje tijekom pokusa uzorak zračenje ili apsorbira ili emitira. Neke jezgre (1H, 13C, ) posjeduju magnetski moment (ako jezgra ima spin različit od nule s njim je povezana kutna količina gibanja zbog koje jezgra ima megnetski moment) koji se u magnetskom polju može orijentirati na više načina (broj mogućih orjentacija ovisi o iznosu spina jezgre). Kemičarima posebno zanimljive jezgre 12C i 16O imaju spin jednak nuli. U klasičnoj fizici je energija magnetskog momenta u magnetskom polju jednaka
gdje je m vektor magnetskog momenta, B magnetska indukcija, a theta kut koji zatvaraju ta dva vektora. Ta jednadžba ničim ne ograničava bilo koju međusobnu orjentaciju dvaju vektora. Kod jezgri je to malo (ne malo, puno) drugačije, ali izraz za energiju ostaje isti. U magnetskom polju vektor magnetskog momenta će se orjentirati tako da mu komponenta paralelna s poljem ima vrijednosti
gdje je I spin jezgre, a h Planckova konstanta. Pokušaj iz toga zaključiti koliko neka jezgra ima mogućih orjentacija.
Pokus se uglavnom izvodi tako da se uzorak ozračuje zračenjem neke određene frekvencije, mijenja se vanjsko magnetsko polje. Najčešće se koristi 1H nmr spektroskopija. Proton se u magnetskom polju može orijentirati na dva načina (I = ½ ), jedna orijentacija naravno, ima višu energiju i ono što se mjeri je frekvencija zračenja koja je potrebna ili da se jezgra preorjentira iz njižeg u više stanje ili frekvencija koju uzorak emitira kad se, prethodno pobuđene, jezgre relaksiraju u niže stanje. Ta energetska razlika se povećava s povećanjem jakosti vanjskog magnetskog polja. To sve ne bi imalo tako hvalevrijednu vrijednost kad taj energetski razmak ne bi ovisio o, kak' se to kaže, magnetskom okruženju jezgre u molekuli. Naime, kad to ne bi bilo tako sve bi se jezgre (iste vrste naravno) pri jednoj frekvenciji zračenja "okretale" i mi bi samo mogli ustanoviti da u molekuli ima vodika ili nekog drugog elementa kojem već snimamo spektar. Različita magnetska okruženja su posljedica različite elektronske gustoće (koja stvara dodatno magnetsko polje!) oko jezgre. Primjerice, oko protona u -OH skupini i oko protona u -CH3 su različite ektronske gustoće zbog različitih elektronegativnosti atoma kisika i ugljika. Zbog toga će se za ta dva protona energetske razlike dviju orjentacija razlikovati. Postepenim mijenjanjem magnetskog polja prvo će se jedna okrenuti, a zatim druga. Osim toga jezgre međusubno interagiraju i.e. jedna jezgra osjeća magnetsko polje druge zbog čega se linije u spektru cijepaju. Iz toga se mogu izvući zaključci o strukturi molekule. Bez objašnjavanja o ozroku i mehanizmu cijapanja: primjerice, signal metilne skupine koja je vezana na CH2 bit će pocijepan na tri dijela, a signal vodika CH2 skupine (ako .... ako ....) na četiri.
O nmr-u su napisane mnoge knjige i na intenetu se sigurno može dosta toga naći pa ti izvoli...
|
|
|
Odgovorio:
Ivan Halasz
ihalasz@chem.pmf.hr
<-- Povratak
|
|
|
Postavite
pitanje iz bilo kojeg područja kemije i
e-škola će osigurati da dobijete odgovor od kompetentnog znanstvenika. |
  |
|
