|
 |
|
Pozdrav, mozete li mi objasniti kako etanol ch3ch2oh ima samo vodikovu vezu,a butanol i vodikovu i disperzijsku,a dietil eter dipol dipol i disperzijsku???
|
|
Ime i prezime:
Nina Ninci
broken_angel_st@hotmail.com
|
 |
 |
Uprkos lijepo sročenom pitanju, stvarnost je takva da su Londonove ili disperzijske interakcije uvijek prisutne (ne samo kod onih tvari koje nemaju ništa bolje), bivajući neznatnima tek među perfluoriranim alkanima ili helijevim atomima. Naime, one se temelje na tomu da bivanje (ne znamo može li se to nazvati kretanjem) elektronâ oko atomskih jezgri nudi mogućnost postojanja sitnih dipola, što se u prisustvu druge molekule može sklopiti sa suprotno usmjerenim, isto tako privremenim dipolom, što onda daje privlačnu silu. Naravno, takav prikaz inferioran je onomu što će dati kvantnomehaničke jednadžbe, ali barem se može shvatiti po čitanju jednog kratkog odlomka.
Iako su te sile slabe, molekule u njima mogu sudjelovati cijelom svojom površinom pa su, osim u slučaju ionskih i jako polarnih tvari, disperzijske sile obično zaslužne za većinu energije interakcije (u kondenziranim tvarima). Posljedično, u slučajevima poput dugih alkanskih lanaca, gdje nisu prisutne nikakve jače interakcije, disperzijske će sile biti glavnim razlogom zašto se molekule gusto poslože: tako mogu (s)tvoriti najviše interakcija.
Dipol–dipolne interakcije postoje tamo gdje postoje i dipoli, a svode se na približavanje suprotnih naboja (u slučaju dietilnog etera, to su negativno nabijeni kisik i ponešto pozitivno nabijeni obližnji vodikovi atomi). Osim što se slažu međusobno, polarne molekule mogu polarizirati i nepolarne molekule (ili njihove dijelove) te tako napraviti interakcije tipa dipol–inducirani dipol. To je obično vrijedno spomena kad se u istoj smjesi nađu npr. voda i kakav alkan. Ako su dovoljno rijetke, molekule vode vjerojatnije će vezati na se alkane (koje onda drže jače nego što bi se oni sami držali među sobom), negoli tvoriti međusobne vodikove veze.
I onda ostaju vodikove veze. Kod njih, kao i kod dipol–dipolnih interakcija, imamo sparivanje suprotnih naboja, ali sad u tomu sudjeluju vodikovi atomi vezani za jako elektronegativne atome te nevezni elektronski parovi elektronegativnih atoma. Alkoholi su tu tipičan primjer, budući da imaju hidroksilne skupine u kojima postoji veza vodik–kisik. One su, nakon ionskih interakcija, najjače među međumolekulskim međudjelovanjima pa će se promatrač, uoči li ih, obično na njih usredotočiti. Zbog toga se vjerojatno slučilo da u slučaju etanola ostale interakcije nisu ni spomenute, iako svakako jesu prisutne. Slično je jamačno i u druga dva slučaja, gdje je opet ponešto zaboravljeno. Treba razlikovati nepostojanje nečega od pukog zanemarivanja.
Pozdrav, |
|
|
Odgovorio:
Ivica Cvrtila
i.cvrtila@rug.nl
<-- Povratak
|
|
|
Postavite
pitanje iz bilo kojeg područja kemije i
e-škola će osigurati da dobijete odgovor od kompetentnog znanstvenika. |
  |
|
