|
 |
|
Zašto miris naftalena osjećamo a miris kuhinjske soli ne osjećamo?
|
|
Ime i prezime:
Bruno Novak
bruns704@gmail.com
|
 |
 |
Da budem iskren, ja osjećam miris kuhinjske soli, ako je vlažna, a trenutno njušim i domaću zadaću.
Osjet mirisa vezan je za zrak, odnosno za to da čestice neke tvari završe u zraku, potom u nosu, gdje se nalazi organ koji može prepoznati razne molekule (ne sve, naravno: mnoge tvari nemaju mirisa tj. naš ih nos ne prepoznaje). Ako je neka tvar plinovita, onda samo treba otvoriti posudu koja ju sadrži i ona će sama naći put do tvog nosa (kao i do svih dijelova prostorije u kojoj si otvorio bocu). Ako je tekućina, onda prvo treba ispariti, brzina čega ovisi o njezinom tlaku para pri nekoj temperaturi. Ako je pak krutina, onda će biti još malo teže, jer za prijelaz iz krutog u plinovito stanje treba nešto više energije, negoli kad se polazi iz tekućeg. No, i tu postoje ogromne razlike. Naftalen lako sublimira, natrijev klorid pak treba jako zagrijati. I tu bi negdje trebao biti odgovor na tvoje pitanje.
No, da se ipak vratim početku. Da bi nos osjetio neku tvar, ona samo treba doći tamo, ne mora nužno biti plinovita. Miris možemo osjetiti i ako u zraku ima prašine, ili mnoštvo raspršenih kapljica tekućine (zato se može osjetiti miris magle, premda voda nema mirisa). Zbog toga se kraj mora osjeća miris soli, jer voda pri hlapljenju ili razbijanju valova ponekad ponese i nešto soli koja je u moru otopljena. A isto tako ćeš osjetiti slan miris zabiješ li nos u vrećicu sa solju.
Pozdrav, |
|
|
Odgovorio:
Ivica Cvrtila
i.cvrtila@rug.nl
<-- Povratak
|
|
|
Postavite
pitanje iz bilo kojeg područja kemije i
e-škola će osigurati da dobijete odgovor od kompetentnog znanstvenika. |
  |
|
