|
 |
|
Što se krije iza onih E-oznaka na ambalažama prehrambenih proizvoda, npr. E 330,E 123? Mislim, znam da su to nekakvi konzervansi,ali kakva je njihova "kemija" i koliko su zapravo štetni,budući da se u zadnje vrijeme puno priča o njihovoj kancerogenosti, i zabranjenost u pojedinim zemljama,pogotovu ova dva (E123 i E330)? Hvala
|
|
Ime i prezime:
Ivana Trogrlić
Anto.Trogrlic@public.srce.hr
|
 |
 |
Oznake E-"neki broj" koje se često znaju naći na ambalaži raznih prehrambenih proizvoda (npr. bezalkoholnih pića, slastica itd.) tvorničke su oznake za tvari dodane osnovnom proizvodu, dakle za razne aditive, i ne moraju uvijek označavati konzervans.
E-330 je limunska kiselina, dakle tvar, u količinama u kojima obično dolazi u namirnicama, posve bezopasna za ljudsko zdravlje. Kemija tvari E-330 bila bi, dakle, kemija limunske kiseline.
E-300 je pak oznaka za vitamin C, a on, opet u količinama u kojima obično dolazi (a koje se često označuju kraticom RDA, od engl. recommended daily allowance ili preporučena dnevna doza, pri čemu se zaboravlja da takvih preporuka ima više i znatno različitih), nije štetan, već samo koristan. To su većinom količine do par stotina miligrama (u prirodnim sokovima obogaćenima vitaminom C, npr.) koje su zaista preporučljive u svakodnevnoj prehrani. Naime, vitamin C jedan je od najranije poznatih i korištenih vitamina; još dok nisu ni znali da je tvar koju koriste u određenim namirnicama vitamin C, ljudi su ga kroz te namirnice konzumirali i uspješno se borili s boleštinama poput skorbuta, legendarno je putovanje Jamesa Cooka koji je sebi i svojim mornarima protiv skorbuta davao limunov sok i kiseli kupus, namirnice bogate ovim vitaminom. Dapače, do početka 20. st. nije nitko ni razumio da se u bolesti poput skorbuta radi o pomanjkanju određenog vitamina, tvari u malim količinama nužne organizmu za normalan život, već su predmnijevali da se radi o bolesti uzrokovanoj kakvim mikrobom (u 19. st. baš se razmahalo istraživanje mikrobskog svijeta i nalaženje seruma te cjepiva, posebice zaslugama Louisa Pasteura i Roberta Kocha, pa se za, tako reći, svaku bolest htio naći uzročnik mikrob). No radovima Mađara Alberta Szent-Gyoergyja, koji je za njih nagrađen i Nobelovom nagradom 1937., otkriven je vitamin C kao faktor kojeg nedostatak uzrokuje neke avitaminoze, npr. skorbut. Poslije je vitamin C dobio naziv askorbinska kiselina, nakon što mu je razjašnjena i struktura. Daljnja istraživanja mnogih kemičara, biologa, liječnika i dr. utvrdila su mnoga neprocjenjiva svojstva vitamina C, ponajprije kao svojevrsnog gasitelja požara oksidativnog stresa, gdje god se događaju nepoželjne oksidacije u organizmu bilo kao takve ili u određenom broju, vitamin C koči te reakcije i brani organizam od nepoželjnih učinaka: npr. uklanja slobodne radikale iz organizma, sprječava i kontrolira bolesti, prehladu, avitaminoze, a, prema Paulingu, pomaže i pri liječenju karcinoma (naravno doze su svugdje različite, i ovisne o pojedinačnom organizmu), pa čak i AIDS-a (potonja su istraživanja još u tijeku, premda je već Pauling imao pozitivnih kliničkih rezultata u istraživanju učinka vitamina C na neke oblike karcinoma, pa i objavio knjigu o tome). Vitamin C važan je sudionik u izgradnji određenih tkiva u organizmu, te učesnik mnogih metaboličkih procesa. Ipak, megadoze, kakve je Pauling koristio, koje prelaze nekoliko grama mogu biti i vrlo štetne, pa i uzrokovati karcinom. Pauling je vjerovao da takve velike doze askorbinske kiseline poboljšavaju u mnogočemu kvalitetu života i produljuju ga, no, ironično, iako je umro s preko 90 godina, umro je od raka rektuma i debelog crijeva. Njegova knjiga "Kakoživjeti dulje i osjećati se bolje"još se može u hrvatskom prijevodu naći u mnogim antikvarijatima.
Prije par godina pojavio se nekakav napis, nepotpisan i bez navoda literature, o štetnosti spojeva označenih s E-"neki broj" u kojem je bio i spisak nekih "E-ova", među njima i E-300 i E-330, dakle, askorbinske i limunske kiseline, što je očiti nonsens jer količina naravno nije bila navedena. Da je svaka tvar ovisno o količini lijek ili otrov, učio je već veliki mag Paracelsus, utemeljitelj modernog ljekarništva. Eto, autor(i) tog napisa nisu izgleda s tim upoznati ni nekoliko stoljeća nakon Paracelsusa! A, općenito, tekst bez potpisa autora i (u ovakvim slučajevima obveznog navođenja literature) ne možese i ne smijeuzimati ozbiljno! Toliko o izjavama o štetnosti E-ova danih u tom i tomu sličnim tekstovima. |
|
|
Odgovorio:
Marko Grba
mgrba@chem.pmf.hr
<-- Povratak
|
|
|
Postavite
pitanje iz bilo kojeg područja kemije i
e-škola će osigurati da dobijete odgovor od kompetentnog znanstvenika. |
  |
|
