|
 |
|
Pozdrav. Na vježbama iz analitičke kemije bi trebali početi sa identifikacijom aniona. Profesorica nam je dala tablicu u kojoj su navedeni anioni i 4 stupca sa reagensima (H2SO4, KMnO4, otopina joda, KI) i u redovima za svaki anion piše +, odnosno -, tj. je li reakcija s tim reagensom za pojedini anion pozitivna ili negativna. Međutim, profesorica nam nije objasnila kakve se promjene događaju ako je reakcija pozitivna, pa bih vas ja htio zamoliti da mi objasnite promjene. Znači, što će se dogoditi kada uzorku dodamo H2SO4, što sa KMnO4, otopinom joda, a što sa KI. Puno vam hvala unaprijed.
|
|
Ime i prezime:
Tomislav Lukić
lukic_tomislav@yahoo.com
|
 |
 |
Kako nisi rekao niti o kojim je anionima riječ, niti u kakvom se stanju koriste uzorci i reagensi, ograničit ću se na nekoliko uobičajenih aniona i situacije kojih se sjećam s praktikuma analitičke kemije. Također, pretpostavit ću da su za analize odabrane soli alkalijskih metala, e kako dodatne reakcije ne bi zbunjivale eksperimentatore.
Općenite karakteristike anionâ koje se lako mogu zamijetiti jesu njihova boja, miris kiselina kojima pripadaju, njihova bazičnost odnosno jakost polaznih kiselina i redukcijsko-oksidacijska svojstva. Pored toga, većina će pokazati i neke specifične reakcije kojima se onda mogu sigurno dokazati.
Sumporna se kiselina najčešće dodaje krutim uzorcima kako bi se ispitale jakost i hlapljivost kiseline. Obično se tako mogu prepoznati karbonati, sulfiti, acetati, kloridi, bromidi, jodidi, nitrati i nitriti, pri čemu je uvijek na djelu istiskivanje slabije kiseline jačom, a gdjegdje i još ponešto. Kod karbonatâ i sulfitâ kruti se uzorci zapjene od oslobođenog plina, a u potonjem se slučaju jasno osjeti miris sumporovog dioksida. Kod acetatâ nema pjenjenja, ali hlapljenje octene kiseline bude dovoljno jako da se osjeti miris octa. Kod halogenidâ se također krenu oslobađati plinovi, ali dok se klorovodik izdvaja kao takav i lako zamijeti po svojemu oštrom mirisu, bromovodik i jodovodik (možebit uz grijanje) završe kao brom i jod, budući da ih sumporna kiselina može oksidirati. Nitrati i nitriti završe pak kao dušična odnosno dušikasta kiselina, a obje se (vjerojatno uz grijanje) raspadaju na dušikove okside i kisik.
Kalijev permanganat i jod su oksidansi i reagirat će s onim anionima koji se ponašaju kao reducensi. Tu pripadaju nitriti, sulfiti, sulfidi, kloridi, bromidi i jodidi, kao i cijela svita anionâ za koje nije vjerojatno da ćeš s njima imati posla u srednjoj školi. Nitriti, sulfiti i sulfidi trebali bi obezbojiti i jod i permanganat, prevodeći prvi u jodid, a drugi u manganove(II) ione, a sami prelazeći u nitrate i sulfate te sumpor, dok bi kloridi, bromidi i jodidi trebali reagirati samo s permanganatom, ali s malo kompliciranijom promjenom boje, budući da se ljubičasta boja treba izgubiti, a smeđa (plus varijacije) pojaviti (osim kod kloridâ, gdje je komplikacija u tomu što reakcija dobro ide samo ako su koncentracije ogromne). Sve ove reakcije se, naravno, izvode u otopinama, a dodat ću još da permanganat u manganove(II) ione prelazi preko nekoliko međuprodukata od kojih svakako treba zapamtiti žutosmeđe manganove(III) ione, budući da mogu odati lažni dojam prisutnosti joda ili broma.
Kalijev jodid ponaša se kao reducens pa će reagirati s oksidansima. No, od uobičajenih aniona, jedino će nitrati i možda kromati oksidirati jodid, a sami pritom prijeći u dušikove okside odnosno kromove(III) katione.
Ako te nešto od ovoga zanima detaljnije ili sam štogod nejasno ili nedostatno opisao (kako nisi pitao, nisam ništa rekao o razdvajanju anionâ po skupina temeljem zajedničkih taložnih reagensâ), svakako se opet javi pa da dopunim što nedostaje.
Pozdrav, |
|
|
Odgovorio:
Ivica Cvrtila
icvrtila@chem.pmf.hr
<-- Povratak
|
|
|
Postavite
pitanje iz bilo kojeg područja kemije i
e-škola će osigurati da dobijete odgovor od kompetentnog znanstvenika. |
  |
|
