|
 |
|
Ubrzo mi je pismena iz kemije, a muči me jedno pitanje koje mi nije jasno kad ga profesorica objasni. Pitanje glasi: Kako iz elektronske konfiguracije saznati o kojem elementu je riječ?
Ja znam pisati konfiguraciju ali ne znam odrediti element.
Imam element X sa Z=25
1s^2 2s^2 2p^6 3s^2 3p^6 4s^2 3d^5
A sad kako cu znati da je to Mn??
I kako cu to prikazati preko plemenitog plina??
Hvala unaprijed.
|
|
Ime i prezime:
Anton Milošević
anton_milosevic@hotmail.com
|
 |
 |
Mogućnost saznanja identiteta nekog kemijskog elementa iz njegove elektronske konfiguracije temelji se na tomu imaš li pri ruci ili u glavi tablicu periodnog sustava elemenata. One brojke u eksponentima slovâ predstavljaju ni manje ni više nego broj elektronâ koji pripadaju pojedinim energijskim razinama, tako da je zbir svih tih brojeva jednak atomskom broju elementa. Nakon što prebrojiš elektrone, trebaš se ili sjetiti koji element ima taj redni broj, ili pogledati u tablicu pa vidjeti koji je to element. Predstavlja li ti brojenje problem (npr. kad imaš sedamdesetak elektrona), možeš i pogledati koliko ima elektronâ u zadnje dvije energijske razine. Najveća brojka od onih slovima slijeva određuje periodu u kojoj se element nalazi, dok skupinu određuješ tako da broju elektronâ na najvišoj energijskoj razini dodaš (ako takvih ima) još broj d-elektronâ na prethodnoj energijskoj razini. Kad znaš u kojoj se skupini i periodi neki element nalazi, onda znaš i njegov identitet (U tvojem primjeru vidi se da je najveći broj 4, te da imaš 2 4s-elektrona i 5 3d-elektrona, što znači da imaš element četvrte periode i sedme skupine.). S elementima f-bloka ili hipotetskim elementima g-bloka vjerojatno te neće nitko gnjaviti.
Ubacivanje elektronskih konfiguracija plemenitih plinova služi tomu da prikazi budu kraći i jasniji. Kako se elektroni kod pisanja elektronskih konfiguracija uvijek slažu istim redom, dođe se brzo to toga da će kod elemenata većih atomskih brojeva veći dio elektronske konfiguracije biti uvijek isti. Kako su za kemiju obično zanimljivi samo valentni elektroni tj. nekolicina onih s najvišim energijama, uobičajilo se da su u pisanju elektronskih konfiguracija spominju samo oni, dok se ostatak metne u uglate zagrade i zamijeni simbolom plemenitog plina koji ima takvu elektronsku konfiguraciju. Drugim riječima, elektronska konfiguracija nekog elementa kraće piše se tako da se u uglate zagrade stavi simbol najbližeg plemenitog plina s manjim atomskim brojem, a zatim se dopišu elektroni koji nedostaju.
Primjerice, elektronska konfiguracija skandija može se zapisati kao 1s22s22p63s23p64s23d1. No, kako je to razmjerno dugo, a veći dio informacije ne služi ničemu, može se sve osim zadnje dvije grupe zamijeniti elektronskom konfiguracijom najbližeg plemenitog plina s manjim atomskim brojem. Taj plin je argon, čija je elektronska konfiguracija 1s22s22p63s23p6. Konačan ishod supstitucije bit će onda: [Ar]4s23d1.
Pisanje pune elektronske konfiguracije zapravo uopće nije potrebno, tako da se može preskočiti. Npr. za francij se vidi da ima jedan elektron više od radona i da se nalazi u sedmoj periodi pa možeš odmah njegovu elektronsku konfiguraciju zapisati kao: [Rn]7s2.
Pozdrav,
|
|
|
Odgovorio:
Ivica Cvrtila
icvrtila@chem.pmf.hr
<-- Povratak
|
|
|
Postavite
pitanje iz bilo kojeg područja kemije i
e-škola će osigurati da dobijete odgovor od kompetentnog znanstvenika. |
  |
|
