|
 |
|
Molim vas, dali mi možete objasniti ionske veze, jer ništa ne razumijem..gledala sam neke vaše odgovore na prijašnja pitanja ali nista mi ne pomaže..meni nije jasno kako cu znati koliko cu puta pisat neki zadani element itd..jaako mi je hitno jer u petak pišem ispit iz opće kemije..pozz
|
|
Ime i prezime:
Ivana Lučić
ivy_11@net.hr
|
 |
 |
Ionska veza je ljudskom umu najshvatljivija od svih interakcija, budući da se u svojem idealnom obliku (kojeg u prirodi, naravno, nema) svodi na privlačenje suprotnih električnih naboja. Zašto se pak suprotni naboji privlače, možemo slobodno ostaviti fizičarima, budući da je za kemiju ta konstantacija sasvim dostatna.
Što se kratnosti pisanja elemenata tiče, pretpostavit ću da misliš na empirijske formule ionskih spojeva. Logika kojom se tu treba voditi polazi od opažene činjenice da je lokalni (ako već ne sav) Svemir električki neutralan, što vrijedi i za kemijske spojeve. Zbog silne jakosti električkih sila, već i mala razdvajanja nabojâ znadu uzrokovati silan nered, što se najljepše očituje u munjama.
Stoga se u kemijskim formulama uvijek pazi da pozitivnog naboja bude koliko i negativnog, što onda vodi i do stehiometrija ionskih spojeva. Primjerice, nađu li se u spoju aluminijevi kationi (Al3+) i sulfidni anioni (S2−), njihov se omjer lako može dobiti pođe li se od toga da mora biti takav da sâm spoj bude neutralan:
N(Al3+)∙Q(Al3+) + N(S2−)∙Q(S2−) = 0
Kako je naboj aluminijevog kationa 3e, a sulfidnog aniona −2e, iz prethodne jednadžbe slijedi:
3e∙N(Al3+) −2e∙N(S2−) = 0
3N(Al3+) = 2N(S2−)
N(Al3+):N(S2−) = 2:3
Nakon što tako odrediš omjer brojnostî ionâ, preostaje ti još brojeve iz omjera prebaciti u formulu spoja:
Al2S3
Iako ispravan, ovakav način određivanja je predug za rješavanje zadataka i, nakon što riješiš par primjera,* brzo ćeš primijetiti da se sve to dade izvesti i napamet. Ipak, puno je korisnije znanje temeljiti na razumijevanju, negoli na napamet naučenim pravilima i mnemotehničkim trikovima, zbog čega sam napisao ovu dulju verziju.
*Ako u knjigama nedostaje primjerâ, evo njih nekoliko:
1) Ca2+ i O2− (kalcijev oksid)
2) Na+ i P3− (natrijev fosfid)
3) Fe2+ i PO43− (željezov(II) fosfat)
4) NH4+ i HSO4− (amonijev hidrogensulfat)
Pozdrav, |
|
|
Odgovorio:
Ivica Cvrtila
icvrtila@chem.pmf.hr
<-- Povratak
|
|
|
Postavite
pitanje iz bilo kojeg područja kemije i
e-škola će osigurati da dobijete odgovor od kompetentnog znanstvenika. |
  |
|
