|
 |
|
Dijete mi pohađa 7. razred. Obzirom da je udzbenik nedostupan njihovim godinama(12 godina), pa djeca iz knjige čitanjem ne mogu ništa shvatiti,a u školi objašnjavanje je nula, mi kao roditelji nijesmo hemičari pa tim vrlo malo možemo pomoći djetetu, uputite me na koji način djetetu podrobno objasniti kako se rade hemiske jednadzbe-detaljno.Da li ima neki sajt na kojem je to podrobno objašnjeno.Ne može sa shvati.
Pozdrav za Vas iz Podgorice
|
|
Ime i prezime:
vasilija Maksimović
rlm@t-com.me
|
 |
 |
Malko je neobično da udžbenik koji je namijenjen za djecu školske dobi bude neprikladan za njih. Međutim, moderno obrazovanje krcato je raznim dostignućima, kako s faktografske, tako i s pedagoške strane pa ću ostati na čuđenju.
Kako se pisanje kemijskih jednadžbi svodi na notaciju tj. upotrebu kemijskih simbola i šačice dodatnih oznaka, pokušat ću ovdje ukratko prikazati osnove, budući da toga i nema puno.
Svrha kemijskih jednadžbi je jednostavno prikazivanje kemijskih (i nekih fizikalnih) promjena. Općenito se one daju prikazati kao:
reaktant(i) → produkt(i)
pri čemu se i reaktanti i produkti obično prikazuju kemijskim formulama. Ako ni to u udžbeniku nije jasno, kemijske se formule pišu pomoću simbolâ kemijskih elemenata i brojki napisanih u indeksima. Primjerice, kemijska formula vode je H2O, pri čemu H označava vodik, a O kisik. Dvojka uz vodik znači da u formulskoj jedinki (u ovom slučaju ujedno i molekuli) vode postoje dva atoma vodika, dok je kisikov atom jedan (jedinica se u pravilu ne piše). Ako su u nekom kemijskom spoju prisutne određene karakteristične grupe, onda se one mogu zapisati i zasebno, odvojene pomoću zagrada. Tako se aluminijev sulfat označava s Al2(SO4)3, premda može i s Al2S3O12, s tim da je to već nepreglednije.
Želi li se kemijskom jednadžbom prikazati npr. gorenje magnezija na zraku, pri čemu nastaje magnezijev oksid, to se može učiniti na razne načine. Najprimitivniji način, opis riječima, može se naći u prethodnoj rečenici. Nešto sofisticiranije bit će ako se dio rečenice koji konstantira promjenu zamijeni strelicom:
magnezij + zrak → magnezijev oksid
Međutim, to nije niti precizno (ne opisuje koliko je čega reagiralo), a niti točno (nije reaktant zrak, nego kisik) pa se možemo odmah prebaciti na znatno elegantniji opis koji, umjesto riječî:
magnezij + kisik → magnezijev oksid
koristi kemijske formule:
Mg + O2 → MgO
Međutim, ni ta jednadžba ne valja. Ima već preko dva stoljeća otkako je Lavoisier uveo u kemiju zakon o očuvanju mase, a preko dva tisućljeća otkako se ta ideja pojavljuje u ljudskim umovima. Taj zakon ukratko veli da materija sama po sebi niti nastaje, niti nestaje. Iako je fizika to kasnije malo zakomplicirala s ubacivanjem energije, u kemiji se zakon svodi na to da u kemijskim reakcijama ukupni broj atomâ ostaje očuvan. To se onda mora odražavati i na kemijskim jednadžbama. Drugim riječima, kad bi ona jednadžba gore govorila istinu, to bi značilo da je u reakciji jedan kisikov atom nestao. Kako to prema svim dosadašnjim spoznajama nije točno, moramo jednadžbu tako preurediti da brojevi istovrsnih atoma i s jedne i s druge strane budu jednaki. U kemiji sedmog razreda to se izjednačavanje obično može izvesti i napamet (u srednjoj školi dolaze složeniji slučajevi, za koje onda postoje složenije metode izjednačavanja), a rezultat bi trebao biti:
2 Mg + O2 → 2 MgO
Osim samog opisa promjene, u kemijskim se jednadžbama može naći i još ponešto, od čega će školarci najviše imati posla s agregacijskim stanjima. Ona se zapisuju u zagradama odmah uz reaktante na koje se odnose:
2 Mg(s) + O2(g) → 2 MgO(s)
pri čemu se "s" odnosi na kruto, "l" na tekuće, a "g" na plinovito stanje. Pored toga, često se iznad strelice dopišu i reakcijski uvjeti ili tvari koje ne sudjeluju u samoj reakciji, ali jesu prisutne u reakcijskoj smjesi, bilo kao otapala ili katalizatori.
Pored izjednačavanja kemijskih jednadžbi, koje se najlakše može savladati rješavanjem zadataka, nekad se kao problem pojavi i to što neki reaktanti ili produkti nisu upisani. U tim slučajevima lijek je znanje, bilo kao skup naučenih podataka o tomu što s čime daje što, bilo kao općenitije shvaćanje da postoje cijele hrpe reakcija koje daju analogne produkte. Primjerice, alkalijski metali u reakcijama s halogenim elementima daju spojeve u kojima su oba elementa jednovalentna, dok kiseline i baze općenito daju soli i vodu.
Mislim da sam ovime pokrio osnove, dok će za daljnji napredak najlakše biti rješavati što više zadataka. Ako novi udžbenik stvarno nije od koristi, nije zgorega posegnuti za starijima. Iako vizualno manje atraktivni, često su znatno kvalitetnije napisani, a sadrže i dodatnih zadataka.
Pozdrav, |
|
|
Odgovorio:
Ivica Cvrtila
icvrtila@chem.pmf.hr
<-- Povratak
|
|
|
Postavite
pitanje iz bilo kojeg područja kemije i
e-škola će osigurati da dobijete odgovor od kompetentnog znanstvenika. |
  |
|
