|
 |
|
na vježbama smo ispitivali redoks reakcije, tj reducirali smo permanganatni ion pomoću Fe2+, Mn2+ i SO3 2-, koji je od ta tri reducensa najjači i zašto, tj po čemu ste zaključili...
boyle maritteov zakon.Koliki bi trebao biti početno volumen zraka u aparaturi kako bi se pri atm.tlaku p=750mmHg podizanjem stupca za 100 cm volumen zraka u aparaturi smanjio za 5 ml.
predložite jedan postupak za razdvajanje smjese etanol i voda i obrazložit izbor?
hvala :)
|
|
Ime i prezime:
Jelena Čulig
jculig14@gmail.com
|
 |
 |
Na prvo ti pitanje ne mogu potpuno odgovoriti jer nisam ja izvodio te eksperimente, nego ti, a iz tvojeg pitanja ne mogu naći kako su ti eksperimenti izgledali, a pogotovo ne što se iz njih dalo vidjeti. Ipak, mogu dati par sugestija kako sklopiti odgovore. Jakost reducensa trebala bi se vidjeti po elektrodnom potencijalu polučlanka koji reducens čini sa svojim oksidiranim oblikom. Iako je apsolutnu vrijednost nemoguće odrediti, za ovaj (i svaki drugi) slučaj dovoljno je izmjeriti vrijednosti napona svih triju sustava s istim polučlankom s druge strane i usporediti brojke. Ako su pak pokusi išli na to da se gleda brzina reakcije ( vjerojatno obezbojenja otopine permanganata) ili možda oslobođena toplina, onda je sve skupa manje pouzdano, ali može se očekivati da će jači reducens svojom oksidacijom osloboditi više topline, i to u kraćem vremenu. Ovo zadnje je ipak prilično nesiguran putokaz pa se nadam da pokusi nisu išli u tom smjeru. Naravno, možeš jednostavno zaviriti u neku tablicu redukcijskih eletrodnih potencijala i vidjeti koji je od spomenutih reducensa najjači.
Drugi zadatak na prvi pogled djeluje antipatično tj. potrebito puno računanja, ali dade se riješiti više nego elegantno. Kao i kod svih "tlačnih" zadataka, počinje se od jednadžbe stanja idealnog plina:
pV = nRT
iz koje se mogu dobiti izrazi za početni i konačni volumen:
V1 = nRT/p1
V2 = nRT/p2
Razlika tih volumena, onih 5mL, onda je:
ΔV = V2 − V1
= nRT/p2 − nRT/p1
= nRT(1/p2 − 1/p1)
iz čega slijedi da je množina plina:
n = (ΔVp1p2)/(RT(p1 − p2))
Kad se to uvrsti u izraz za početni volumen plina, dobije se:
V1 = RT/p1 · (ΔVp1p2)/(RT(p1 − p2))
= ΔVp2/(p1 − p2)
Pogleda li se malo bolje formula, jasno je da je za konačan rezultat dovoljno uvrstiti početne brojke, bez ikakvog preračunavanja. (Da se izbjegne moguća zabuna, promjena volumena je bila negativna.)
Kako nisi ni na čemu inzistirala, odabrao bih metodu pomoću bezvodnog natrijevog sulfata. Ta sol navlači vodu prelazeći u natrijev sulfat dekahidrat, tako da zaostaje bezvodni etanol (to, jasno pod uvjetom, da se radi o etanolu s malo vode, a ne nekakvoj vodi s malo etanola), dok djelomično hidratirani natrijev sulfat ostaje neotopljen. Nakon nekog vremena smjesa se profiltira. Filtrat je bezvodni etanol koji se, ako u njemu ima nešto natrijevog sulfata, može još predestilirati, a grijanjem taloga lako se dobije voda. Izbor mi je takav jer je nekonvencionalan.
Pozdrav, |
|
|
Odgovorio:
Ivica Cvrtila
icvrtila@chem.pmf.hr
<-- Povratak
|
|
|
Postavite
pitanje iz bilo kojeg područja kemije i
e-škola će osigurati da dobijete odgovor od kompetentnog znanstvenika. |
  |
|
