Naziv enzim prvi je uveo Fridrich Wilhelm Kuehne 1878 g. da bi
oznacio kataliticki aktivne tvari koje su se prije nazivale fermenti.
Naziv je izveo od grckih rijeci en = u i zime = dizano tijesto.
Enzimi spadaju u proteine (prirodni polipeptidni lanci nastali spajanjem
velikog broja aminokiserlina preko amidnih (peptidnih) veza) koji
kataliziraju gotovo sve biokemijske reakcije u nasem tijelu. Te
makromolekule posjeduju izvanrednu specificnost, kako za tip reakcija
koje kataliziraju, tako i za vrstu supstrata promjenu kojeg pospjesuju.
Buduci da se radi o prirodnim molekulama, ta specificnost je razvijena
evolucijski. Povecanje brzina reakcija je vrlo veliko, pa se biokemijske
reakcije za koje bi u kemijskom laboratoriju trebali sati ili dani
odvijaju trenutno i kvantitativno. Nazivi enzima se obicno tvore
tako da se korjenu naziva koji govori o njegovom djelovanju dodaje
nastavak -aza. Tako npr. oksidoreduktaza katalizira oksidacijsko-redukcijske
reakcije. Kataliticko djelovanje enzima se zasniva na privremenom
povezivanju (stvaranju kompleksa) sa supstratom (tvari koja sudjeluje
u reakciji koju enzimi kataliziraju). Kompleks enzim-supstrat povezan
je obicno van der Waalsovim, elektrostatskim ili vodikovim vezama,
a rjetko jacim kovalentnim vezama, sto omogucava lagano razdvajanje
po zavrsetku reakcije. Do spajanja enzima i supstrata dolazi na
aktivnom mjestu enzima koje posjeduje pogodne atome i oblik (konfiguraciju)
koje omogucuje spajanje samo sa odredjenim tipom supstrata. Specificnost
pristajanja enzim-supstrat opisuje se mehanizmom kljuca i brave.
Interakcije su trodimenzionalne, a posljedica je vrlo velika specificnost
tako da je cesto jedan enantiomer supstrata bioloski aktivan, a
drugi nije.
Odgovorio:
Goran Stefanic
stefanic@rudjer.irb.hr
Enzimi ( prije su se nazivali fermentima ) su katalizatori bioloskog
porijekla, koloidne prirode, po kemijskoj strukturi su jednostavni
ili slozeni proteini ( polipeptidi ), koji omogucuju tok i odigravanje
biokemijskih procesa u organizmu ( disanje, pretvorbu i prenosenje
energije izmedju zivih sustava, sinteza razlicitih makromolekula
i stanicnih komponenata... ). Poznato je i opisano oko 2000 razlicitih
enzima, svaki od njih moze katalizirati specificnu reakciju. Enzimi
djeluju vrlo specificno, tj. oni reagiraju s tocno odredjenim produktom
metabolizma. Supstratima nazivamo spojeve koji se kemijski mijenjaju
djelovanjem enzima. Mnogi su enzimi iskljucivo proteini i nazivaju
se jednostavni enzimi, dok enzimi koji sadrze neproteinske skupine
nazivaju se konjugirani enzimi. Proteinski se dio naziva apoenzim,
a neproteinski dio kofaktor ( koenzim). Zajedno, apoenzim i kofaktor
tvore potpun enzim-holoenzim. Kada je kofaktor metalni ion - npr.
Mg, Zn, Fe, Cu... govori se o aktivatoru. Kada je kofaktor mala
organska molekula koja se laganomodstranjuje, ona se naziva koenzim.
Mnogi koenzimi potjecu od vitamina iz hrane. Opsirnije podatke o
enzimima mozes saznati iz slijedece literature : S.Durakovic, Prehrambena
mikrobiologija, str.146 D.WmMartin, P.A.Mayes, V.W.Rodwell, D.K.Granner,
Harperov pregled biohemije, str.85 L.Stryer, Biokemija str.89
|