Arrheniusova definicija kiselina i baza s kraja 19 st. kaze da su kiseline tvari koje disocijacijom u vodenoj otopini daju hidronijeve ione (H3O+), a baze su tvari koje disocijacijom u vodenim otopinama daju hidroksidne ione (OH-). Takva definicija k. i b. je ogranicena samo na one spojeve koji posjeduju H i OH skupine. Bronsted i Lowry su 1923 g. dali alternativnu definiciju koja prosiruje broj mogucih baza. Oni kazu da su kiseline tvari koje daju proton, a baze tvari koje ga primaju. To se najjednostavnije moze prikazati relacijom: kiselina <--> H+ + baza npr. HCl <--> H+ + Cl- Iz ovog primjera vidimo da je HCl kiselina, a ion Cl- baza. Buduci da je HCl jaka kiselina, tj. lako otpusta proton, to znaci da je Cl- slaba baza (slabo zadrzava proton uz sebe). Kod hidroksida kao sto su NaOH, KOH,CaOH, itd. baza je OH- ion, a odgovarajuca kiselina je voda. H2O <--> H+ + OH- Buduci je OH- jaka baza H2O je slaba kiselina. Reakcija neutralizacije izmedju NaOH i HCl, svodi se na reakciju kiseline i baze: H3O+ + OH- <--> 2H2O Dakle vidimo da ovako iznijeta definicija prosiruje pojam baze, no pojam kiseline je i dalje ogranicen na one tvari koje posjeduju proton. Slijedece prosirenje je dao Lewis. Vezano uz Lewisovu teoriju u udzbeniku iz opce i anorganske kemije (Filipovic, Lipanovic) stoji: "Do protolize, tj. prijelaza protona s jedne molekulske vrste (kiseline), moze doci samo ako postoji slobodni elektronski par kod druge molekulske vrste (baze), na koji se moze vezati proton. To je analogno reakciji stvaranja kompleksa, gdje se metalni ion moze vezati samo na slobodne elektronske parove liganda. Zato je G. N. Lewis dao mnogo opcenitiju definiciju kiseline i baze: baza je tvar koja posjeduje slobodni elektronski par, a kiselina je tvar koja se zbog nedostatka elektrona moze vezati na taj slobodan elektronski par. Dakle, ne mora uopce biti tvar koja ima proton. S tog stajalista je bor-fluorid, BF3, kiselina koja reagira s NH3 kao bazom, jer se na slobodan elektronski par dusika moze vezati borov atom kojemu manjka elektronski par: F3B (kiselina) + :NH3 (baza) -> F3B-NH3 (sol)".

Nadopuna:

Početkom 20. stoljeća, na prijedlog Arrheniusa, kao kiselina je definirana svaka supstanca koja u vodenoj otopini disocira i otpušta H+ ione, a kao baza je definirana svaka supstanca koja daje OH- ione. To je odgovaralo na primjer kod KOH, ali gdje je OH kod amonijaka NH3. Otapanjem amonijaka u vodi raste koncentracija OH- iona, ali samo zato jer NH3 veže na sebe proton iz molekule vode. NH3 + H2O " NH4+ + OH- Moglo bi se govoriti o amonijevom hidroksidu NH4OH, ali nema dokaza da takav spoj uopće postoji. Bolja definicija kiselina i baza u vodenim otopinama je slijedeća: kiselina je ona tvar, koja u vodenoj otopini povećava koncentraciju vodikovih iona, a baza je ona tvar, koja u vodenoj otopini smanjuje koncentraciju vodikovih iona, a povećava kocentraciju hidroksilnih iona, jer su te koncentracije povezane preko konstante ravnoteže za disocijaciju vode i kad jedna raste, druga se mora smanjiti. Po ovoj definiciji i NaOH i NH3 su baze, jer povećavaju koncentraciju OH- iona. U slučaju NaOH ovi ioni dolaze iz kristalne rešetke krutine, a u slučaju NH3 ovi ioni dolaze iz disocirane molekule vode, čiji proton se spojio sa NH3 tvoreći NH4+. Konačni efekt je isti. Bronsted - Lowry teorija ide korak dalje i oslobađa nas ovisnosti o vodi kao otapalu, a uspješna je i u objašnjavanju razlike između slabih i jakih kiselina. Po njihovoj definiciji, kiselina je svaka supstanca, koja u otopini otpušta proton, a baza je svaka tvar, koja veže proton i uklanja ga iz otopine. Tako je na primjer HCl kiselina, jer može otpustiti proton, a Cl- je B - L (Bronsted - Lowry) baza, jer može vezati proton. HCl i Cl- se nazivaju konjugirani kiselo - bazni par. U disocijaciji sulfatne kiseline: H2SO4 " H+ + HSO4- i HSO4- " H+ + SO4- Bisulfatni ion HSO4- je konjugirana baza B - L kiseline H2SO4, a istovremeno je konjugirana kiselina B -L baze SO2-. Po ovoj teoriji riječi "kiselina" i "baza" ne opisuju što molekule jesu, nego što eine. U svakom konjugiranom paru, ukoliko je kiselina jaka (ima veliku tendenciju otpuštanja protona), baza će biti slaba (mala tendencija vezanja protona) i obrnuto.

Dickerson - Geis: Chemistry, Matter and the Universe