Tako da shvatite da redukcije i oksidacije uopce nema.

Redoks reakcije su artefakt. Treba znati kako je taj pojam nastao. E. G. Stahl je 1703 godine postavio prvu znanstvenu teoriju gorenja prema kojoj tvar koja gori gubi flogiston. To se moze razumjeti jer iskustvo kaze da je npr. produkt gorenja drveta pepeo koji je bez sumnje laksi od drveta koje je gorjelo. Danas znamo da zeljezo koje hrda reagira s kisikom, ali tu je reakciju moguce protumaciti flogistonskom teorijom. Zeljezo ---> hrda + flogiston Zeliom li ponovo dobiti zeljezo iz hrde (rude) trebamo hrdi dovesti flogiston, odnosno, hrda treba reagirati s tvari bogatom flogistonom, a to bi recim mogao biti ugljik (koks, drvo, ugljen). Hrda + flogiston(C) ---> zeljezo. Lavoisier je protumacio gorenje kao reakciju s kisikom pa gornj iopis poprima drugacije tumacenje: zeljezo + kisik ---> hrda (zeljezov oksid) hrda(zeljezov oksid) + ugljik ----> zeljezo + ugljikov oksid Lavoisier je uveo pojam oksidacije prema oxygen (kisik), ono sto stvara kiseline jer je vjerovao da sve kiseline sadrze kisik (kisik je ceska rijec). Znanost je imanentno nastojanje da se poopce stvari. Otkricem grade atoma nadena je mogucnost da se oksidacija protumaci gubitkom elektrona neke vrste. To se prilicno slaze ako imamo jednostavnu reakciju poput Na ---> Na+ + e- koja se dogada (mozemo doista tvrditi) u bilo kojoj reakciji elementarnog natrija. Postoje reakcije koje kemicari intuitivno shvacaju reakcijama oksidacije (odnosno redukcije) u kojima nije moguce utvrditi je li neka vrsta dobila ili izgubila elektron. vodika + kisik ---> voda (prikazite si to strukturnim formulama) Ovo prikazuje krhkost nase znanosti, ali sljedece pokazuje i njenu fleksibilnost: da se ne bi moralo govoriti o primanju i otpustanju elektrona uveden je oksidacijski broj! Oksidacijski broj je proizvoljno pripisan naboj nekom atomu po nizu pravila koja su utemeljenja na elektronegativnosti. Prema tome oksidacija je povecanje oksidacijskog broja, a redukcija njegovo smanjenje. Primjena oksidacijskog broja moze biti od velike pomoci pri izjednacavanju jednadzbi kemijskih promjena, ali nije nuzna! Svaka jednadzba kemijske reakcije moze se izjednaciti u biti algebarskom metodom. Zahtijevi nastavnika kako u srednjoj skoli tako i na fakultetu da se takve jednadzbe rjesavaju imaju za cilj samo razvijanje sposobnosti misljenja. Detalje o mogucnostima kako manipulirati i rjesavati redokse mozete dobiti na poseban zahtijev s datim primjerima.