Ovo je dosta zanimljivo pitanje. Luľina je nekad imala vaľnu upotrebu u seoskim domaćinstvima kao sredstvo za dobivanje sapuna. U vezi s tim znam priču koju sam čuo od svog oca iz vremena dok je ľivio u Kriľevcima gdje je moj djed radio na poljoprivrednom fakultetu. U vrijeme nestaąica, sapun se dobivao iz svinjske masti koja bi se zagrijavanjem rastopila, te zaluľila pomoću natrijeve luľine. Nakon hlađjenja kruta tvar (natrijeve soli masnih kiselina) se skupljala i koristila kao sapun. Ukoliko nije bilo luľine cjeli proces se provodio mjeąanjem s potasom (K2CO3) iz pepela pri čemu se dobivao sapun u tekućem obliku. Ovako dobiveni sapuni nisu njeľni poput ovih moderni (pH = 5,5), no u nuľdi su sigurno dobri. Inače luľine se u domaćinstvu danas koriste u tvarima kao ąto je domestos (smjesa natrijeve luľine i natrijevog hipoklorita) za dezinfekciju i otapanje masti u sanitarijama. Kad govorimo o kiselinama u prehrambenoj industriji odmah mi na pamet padaju tri: octena kis., askorbinska kis. (vitamin C) i limunsaka kiselina. Osima u svrhu popravljanj okusa jelima octena i askorbinska kiselina se koriste i kao konzervansi, a askorbinska kiselina, kao antioksidans, se stavlja u cjeli niz jela.