Neke podatke o vezi kemije i bolesti itai-itai naąao sam u knjizi autora Heintz-a i Reinhardt-a: CHEMIE UND UMWELT (kemija i okolis) iz 1990. godine. Tu bolest uzrokuje metal kadmij. Kadmij je vrlo otrovan metal koji se skuplja u jetri i bubrezima, a nakon unosa samo neznatna količina se ponovo izlučuje iz tijela. Prosječna dnevna doza kadmija koju unosimo u sebe iznosi 0,05 mg, a svjetska zdravstvena organizacija (WHO) navodi kao gornju dozvoljenu granicu 0,07 mg za čovjeka od 70 kg. Školjke su naročito bogate kadmijem, a duhan ga sadrľi toliko da prosjećni puąač u bubrezima ima dvostuko viąe kadmija od nepuąaća. Bolest itai-itai javila se u Japanu krajem 60-ih, a uzrokuje krtost kostiju ąto moľe dovesti do raspada cjelog kostura. U ekstremnim slučajevima kostur se moľe skupiti i do 30 cm. Bolest se javila kod japanski seljaka koji su svoja riľina polja navodnjavali vodom iz rijeke zagadje kadmijem od otpadaka iz obliľnjeg rudnika. Riľa dobivena na tim poljima sadrľavala je 0,3 ppm kadmija. Bolest je posebno jako pogađjala starije ľene. Kadmij uzrokuje razaranje koątane srľi čime dolazi do smanjenja broja eritrocita. Kalcij iz koątane tvari se otapa ąto dovodi do slabljnja kostiju. Osim ovog teksta u knjizi naąao sam i mali tekstić na internetu koji donosim bez prevoda.

2.1 Cadmium Cadmium is a highly toxic element which has been described as 'one of the most dangerous elements in the food and environment of man' (Vons et al, 1987). Cadmium showed its danger by the presence of itai-itai disease in Japan in the late 1960's which caused a great deal of human suffering and death. According to Reilly (1991, at page 146), '[t]he ingestion of [high concentrations of] cadmium in food and drink can rapidly result in feelings of nausea, vomiting, abdominal cramp and headaches . . . Long-term ingestion of cadmium causes serious renal damage, as well as bone disease leading to brittleness and even collapse of the skeleton. These latter were among the most obvious and alarming of the symptoms seen in the notorious itai-itai disease outbreak in Japan.' Dietary modelling indicates that potatoes contribute the major proportion of cadmium in the total dietary intake (approximately 4.3 mg/day or 46.7%) (ANZFA, 1997). It is likely that the true dietary intake for Australians is somewhere within the range of 9-15 m g/day. Sources of cadmium in the diet are shown in the following table (ANZFA, 1997): Commodity Mean Cadmium Intake (m g/person/day) % Total Cadmium Intake for whole population Potatoes 4.26 46.7 Wheat 1.48 16.3 Cocoa and cocoa paste 1.14 12.5 Meat (mammalian) 0.67 7.3 Crustaceans 0.32 3.4 Peanuts 0.28 3.1 Liver (mammalian) 0.23 2.6 Root & Tuber Vegetables (except potatoes) 0.23 2.5 Leafy Vegetables 0.17 1.9 Molluscs 0.13 1.4 Fish 0.10 1.1 Kidney (mammalian) 0.06 0.6 Rice 0.05 0.6 Total 9.12 100
Napomena: U tekstu koji sam poslao javljaju se dvije različite cifre vezane uz dnevnu količinu kadmija koju unosimo: iz knige 0,05 mg, te s interneta oko 10 mikrograma (0,01 mg). Ja ne znam koja je od cifri točna, premda sam sklon viąe vjerovati knjizi. Dodatni problem kod prijenosa teksta s interneta je ąto je grčki znak za mikro postao m, pa se čini kao da se radi o miligramima.
Dodatak: Naąao sam joą podataka na mreľi koji imaju veze s ovom temom.Podaci su na engleskom, nadam se da če koristiti također na adresi nalaze se podaci sa jednog simpozija o patologiji trovanja teąkim metalima:
http://4iwc.med.uoeh-u.ac.jp/4iwc/SESSIONS/POSTERS/PA0135/PA0135-Kitagawa.html http://www-orca.nos.noaa.gov/projects/gomaine/cd.html