Analiza plinova klasičnim načinom jedan je od najteľih poslova u analitičkoj kemiji. Kao i sve ostale analize plinovi se određuju klasičnim načinom (koji počiva na kemijskim reakcijama) ili fizičko kemijskim tj instrumentalnim potupcima u kojima se mjeri određeno fizičko svojstvo.
Sam postupak analize plinova ima nekoliko faza:
1. Sakupljanje uzoraka (uzorkovanje)
2. Pročiąćavanje (odvajanje krutih tvari, praąine, vlage ..)
3. Razdvajanje smjese plinova
4. Mjerenje

Najstariji postupak za analizu plinova je postupak apsorpcije, o čemu se radi: Uzima se neki volumen smjese plinova, (primjerice CO2, O2, N2, ...). Ako se takva smjesa propuhuje kroz otopinu KOH (NaOH) dolazi do reakcije izmedu

CO2 i KOH: 2 KOH + CO2 ----> K2C03 + H2O

Na taj način dolazi do apsorpcije CO2 u otopini. Mjerenjem volumena plina prije i nakon propuhivanja kroz KOH dobiva se podatak o volumenu CO2. Na ovakav nacin se mogu odrediti plinovi koji su reaktivni s otopinama ili se u otopinama otapaju. Primjerice NH3 (amonijak) moľe se odrediti na taj način da se otapa u otopini kiseline poznate koncentracije te se nakon zavrąetka reakcije odredi koncetracija preostale kiseline a iz razlike se računa količina otopljenog plina prema reakciji:

HCl + NH3 ---> NH4+ + Cl- + H2O

Najteľe je raditi s plinovima koji nisu reaktivni, primjerice kisik i duąik. Kisik se klasičnim načinom određuje na taj način da se u smjesu u kojoj se nalazi doda vodik ( i to viąe nego ąto je potrebno za reakciju). Nakon toga smjesa se dovede do eksplozije (najčeąće električnom iskrom) te se mjeri smanjenje volumena smjese. (reakcijom nastaje voda). Ako se precizno izmjeri volumen smjese prije reakcije, zatim volumen dodanog vodika, te se izmjeri volumen ostatka, računom. Nakon računa (koji uključuje dvije jednacke s dvije nepoznanice) dobiva se podatak o volumenu kisika u smjesi.

Također postoje postupci koji koriste instrumentalne metode za određivanje sastava plinova, primjerice različite spektroskpije, plinska kromatografija i sl, no za izvođenje takvim mjerenja treba imati skupe uređaje. Vjerujem (mada nisam vidio) da postoje uređaj u (mjerne čelije) koje se koriste u industriji a podeąeni su da se vrlo jednostavno određuje volumen plina. Takvi uređaj i mjere određeno fizičko svojstvo (otpor, vodljivost, apsorpciju svjetlosti, i sl) i na temelju ugrađenog mikroprocesora odmah prikazuju traľenu vrijednost.