|
 |
|
Poštovani/e,
vezano za jednadžbe kemijskih reakcija.Kako mogu znati koji će kemijski rekatanti nastati reakcijom,npr: Au + HCl+ HNO3?Znam da oksidacija uvijek daje okside.Je li kemičari znaju riješiti sve jednadžbe,tako da unaprijed znaju koj će kemijski produkti nastati?Moram li za rješavanje kemijske jednadžbe,bez obzira na to koliko su komplicirane znati napamet i njihove kemijske reaktante.Pišem Vam jer imam nadobudnu profu iz kemije,točnije dr.sc. koja je završila FKIT i na odmah nam je na početku rekla da smo glupi za kemiju.
S poštobanjem,
Paulina Burja
|
|
Ime i prezime:
Burja Paulina
paulinaburja1@gmail.com
|
 |
 |
Prije puno godina netko mi je rekao da djeca obožavaju kemiju dok ne dođu do sedmog razreda, kad ju doživotno zamrze. Tada mi je to zvučalo čudno jer mi je kemija bila i ostala super. Međutim, kasnije sam puno slušao o tomu kako se izvodi nastava, kakvih sve ima nastavnika i u kakvim uvjetima nastavnici rade pa sam se prestao čuditi. Da ne idem sad u filozofiju nastave kemije, odgovorit ću prvo općenito o tomu što treba i ne treba znati, a potom konkretno na postavljenja pitanja.
Jednadžbe se ne uče napamet. Svrha kemijske jednadžbe je da se kratko i jasno opiše kemijska promjena. Isto tako, napamet ne treba znati niti reaktante i produkte. Njih u nekim situacijama možemo predvidjeti, a u nekima ne. Npr. ako trebamo pogoditi što nastaje izgaranjem ugljika uz dovoljan pristup zraka, ne bi trebalo biti teško sjetiti se ugljikovog dioksida jer se u sedmom razredu upravo ta reakcija spominje kao jedan od primjera gorenja, a uz nju se obično još doda i ugljikov monoksid kao produkt izgaranja ugljika uz nedostatan pristup kisika. Potonji spoj ne spominje se bez razloga jer se radi o vrlo opasnom plinu koji svake zime samo u Hrvatskoj ubije barem jednu osobu, redovito zbog nepažnje i neznanja. Poznavanje svojstava tog spoja te uvjetâ u kojima može nastati spada u znanja koja treba imati svaka odrasla osoba jer to znanje doslovno može spasiti nečiji život.
Slično gorenju ugljika, na razini osnovne škole treba moći predvidjeti što će nastati ako npr. neki metalni oksid reagira s vodom ili ako neki metalni hidroksid reagira s kiselinom, odnosno koji će metal otapanjem u vodi dati neku lužinu. Tu se radi o mnoštvu reakcija koje slijede vrlo slične obrasce i daju srodne produkte, tako da se na osnovi nekoliko primjera može shvatiti ponašanje puno većeg broja kemijskih spojeva i elementarnih tvari. Mimo nekoliko klasa srodnih reakcija ne treba znati pogoditi produkte, ali izvjesno je da će učenici koji prate nastavu i odrađuju svoje zadatke neke spojeve jednostavno zapamtiti jer će ih puno puta vidjeti, odnosno raditi s njima. Za mnoštvo drugih reakcija dovoljno je znati izjednačiti ih, a produkti ili reaktanti će ili biti već zadani, ili će ih se moći dokučiti iz dodatnih informacija (npr. ako željezo gori na zraku, nastaje produkt koji je magnetičan, a od željezovih oksida magnetičan je jedino magnetit, Fe3O4).
Otapanje zlata u zlatotopki ne spada u temeljne klase reakcija koje se uče u osnovnoj školi, pa čak ni u srednjoj, tako da sasvim sigurno ne treba napamet znati produkte. Pored toga, ta reakcija u osnovnoj školi ne može čak ni poslužiti kao primjer za izjednačavanje jer je ukratko prekomplicirana. Naime, radi se o redukcijsko-oksidacijskoj reakciji, tzv. redoksu, koji se najčešće ne može izjednačiti pukim pogađanjem, nego treba koristiti neku od tehnika izjednačavanja takvih jednadžbi. To se, kao i koncept oksidacijskog stanja, koji je nužan za razumijevanje oksidacije i redukcije, obrađuje u srednjoj školi. U slučaju da te zanima o čemu se radi, upiši u tražilicu "redoks" pa ćeš naći mnoštvo odgovorâ koji se bave time.
A sad konkretna pitanja:
Produkte otapanja zlata u zlatotopci možeš doznati ili tako da pročitaš u nekoj knjizi ili enciklopediji, ili tako da napraviš eksperimente iz kojih ćeš sama moći zaključiti što nastaje. U ovoj situaciji izvjesno je da ćeš odgovor morati pročitati, ne otkriti. Produkti su, da ne moraš tražiti, tetraklorozlatna(III) kiselina, dušikov(IV) oksid i voda.
Kemičari trebaju moći izjednačiti svaku kemijsku jednadžbu, ali ne moraju unaprijed znati sve produkte niti reaktante. Najčešće će znati napamet ono što se uči u osnovnoj i srednjoj školi, a ostalo će, kad im zatreba, potražiti u literaturi. Jedna od temeljnih vještina u znanosti je moći se koristiti znanjima koja su otkrili drugi.
Nastavno na prethodno pitanje, ne moraš znati sve napamet. Postoji manja količina reakcija koje trebaš bolje poznavati i one se vrte oko nastajanja oksidâ, hidroksidâ i solî.
I odgovor na ne-pitanje: nije u redu učenicima reći da su "glupi za kemiju". Ne radi se čak ni o filozofiji nastave, nego odnosa prema drugima.
Pozdrav, |
|
|
Odgovorio:
Ivica Cvrtila
icvrtila@chem.pmf.hr
<-- Povratak
|
|
|
Postavite
pitanje iz bilo kojeg područja kemije i
e-škola će osigurati da dobijete odgovor od kompetentnog znanstvenika. |
  |
|
